fbpx

“Tri dana nakon povratka sa Olimpijskih igara u Sočiju još uvijek se sliježu utisci. Druženje sa vrhunskim sportistima, opušteni razgovori i komentarisanje njihovih nastupa su nešto što se teško zaboravlja. Sve je funkcionisalo besprijekorno, od organizacije pa do onih detalja mimo Igara. Čista desetka!”, kazao je za portal eTrafika.net jedini volonter na Igrama u Sočiju sa ovih prostora, Banjalučanin Bojan Stančević.

On je istakao da je u Sočiju sve bilo na najvišem nivou i da su pisanja o lošim uslovima po portalima širom svijeta priče bez osnova.

“Bilo je gotovo nevjerovatno gledati slike koje su dolazile sa kojekakvih portala i slušati izmišljene izjave takmičara i novinara o kratkim krevetima, nehigijeni i sličnim stvarima koje zaista nemaju baš puno veze sa realnosti. Od smještaja, bezbjednosti, ishrane i svega mimo borilišta, mišljenja sam da je sve bilo na najvišem nivou i da su zaista svi uživali u Sočiju i mogli se u potpunosti posvetiti svojim zadacima i ciljevima, a u prilog tome idu komentari većine sportista kako su im ove Igre bile jedno od najljepših iskustava u dosadašnjoj karijeri”, podvukao je Bojan.

Foto baza

Prijava za Soči

Kako nam je rekao za volontiranje u Sočiju prijavio se još početkom prošle godine. Uspio da je uđe u mali krug ljudi koji su otišli u Rusiju i doživjeli nezaboravno iskustvo.

“Na zvaničnom sajtu Igara u Sočiju 2014 bila je aplikacija koju je popunilo preko 300.000 zainteresovanih iz čitavog svijeta, a poslije selekcije ostalo je nas oko 25.000. Od te cifre je 24.000 volontera je bilo iz Rusije, a oko 950 iz ostatka svijeta. Uslov je bio poznavanje ruskog ili engleskog jezika, a period između apliciranja i završne selekcije volontera je bio iskorišten za testove koje smo rješavalii i on-line intervjue. U septembru 2013. sam dobio dugoočekivano ‘DA’ pismo od organizatora i počeo sa pripremama za odlazak”, kazao je Stančević.

bojan_soci

Bojan je po uspješnom završetku testova, mjesec i po prije Igara dobio ponudu za poziciju foto-asistenta na sankaškoj i bob stazi koju je, kako je rekao, prihvatio bez razmišljanja.

“Moj zadatak je bio omogućiti fotoreporterima da u svijet odu što bolje slike sa takmičenja u bobu, skeleton i sankanju. Težak zadatak kad se uzme u obzir da treba paziti da ne ulaze jedni drugima u kadar i da se međusobno ne ometaju, te da se naginjanjem prema stazi ne ugrožava bezbjednost takmičara, ali istovremeno i lak jer su se među njima nalazili neki od najpoznatijih svjetskih fotoreportera koji su cijenili sve napore volontera da situacija oko staze bude u najboljem redu”, dodao je ovaj Banjalučanin.

Kako je bio jedini volonter u Sočiju iz bivše Jugoslavije sve delegacije sa ovih prostora koje su bile tamo doživljavali su ga kao “svoga”. Istakao je da je bilo lijepo navijati za sve sportiste nekadašnje države i družiti se s njima, ali i strani sportisti su na njega ostavili veliki utisak.

“Unutar našeg fototima se nalazila nekadašnja kanadska i svjetska zvijezda skeletona, Michelle Bartleman, a priroda posla je bila takva da smo bili u direktnom kontaktu sa svim sportistima na našem borilištu. Od nekih zvijezda koje se više ne takmiče izdvojio bih izuzetno ugodne i pristupačne Luca Alphanda, Kaylin Richardson, Anju Paerson, Irinu Slutskayu te ostale sportiste sa ovih prostora. Ipak najveći utisak na mene bez dvoumljenja ostavio je sjajni Victor An, ruski brzi klizač korejskog porijekla, kome su nakon tri zlata iz Vankuvera 2010. Korejanci rekli da je prestar za njihovu nacionalnu vrstu da bi on u međuvremenu uzeo rusko državljanstvo i na ovim igrama ponovio isti uspjeh i tri zlata sa prethodnih Igara i dodao im još jednu bronzanu medalju”, rekao je Bojan.

bojan_soci_2

Anja Person

U Rusiji je upoznao i nekadašnju veliku svjetsku skijašku zvijezdu Šveđanku Anju Person. Imao je i jednu zanimljivu konverzaciju sa njom.

“Na pitanje Anje Person odakle sam, a poslije odgovora da sam iz BiH, prokomentarisala je da je dobro da nisam iz Hrvatske jer bih je sigurno gađao grudvom. Naravno, ovo se odnosilo na njene nastupe na Sljemenu i veliko rivalstvo sa Janicom Kostelić, kada ju je šaka idiota gađala dok se vozila na žičari od cilja prema startu. Nasmijali smo se na to, a ja sam joj rekao da je bezbjedna”, uz smijeh je prokomentarisao Stančević.

Bezbjednost

Bojan je potvrdio da je bezbjednost na Igrama bila na najvišem nivou.

“Na Igrama je bilo angažovano oko 30.000 pripradnika snaga bezbjednosti koji su dijelom zbog sličnosti svoje opreme bili gotovo neprimjetni jer su im odijela bila gotovo identična, sa malo razlike u odnosu na volonterske uniforme. Takođe, uz puteve i pruge koji su vodili između borilišta i grada bilo je raspoređeno na stotine vojnika ruske vojske. Nijednog trenutka se nisam osjećao ugroženim ili u strahu od nečega. Takve stvari Rusija sebi sa svim sigurno ne bi dozvolila i na kraju Igara se to pokazalo tačnim jer ni jedan eksces se nije desio ni na Igrama ni oko njih”, zaključio je Stančević.

 

 

eTrafika.net – Danijel Radujković

Napiši komentar