fbpx

Dajan Javorac, mladi režiser iz Banjaluke, je nedavno učestvovao na festivalu IDFA (International Documentary Film Festival Amsterdam) u Holandiji sa svojim kratkim dokumentarim filmom „Praznovanje“. Njegov film je ušao u 15 najboljih, što je izuzetan uspjeh, jer je ovaj festival jedan od najvećih festivala dokumentarnog filma u svijetu.

„Praznovanje“ je isplivao u jakoj konkurenciji od 350 prijavljenih studentskih filmova, na šta je njegov autor jako ponosan. Film prikazuje porodicu koja živi u jednom selu na Manjači, koju snijeg u toku zime izoluje od ostatka svijeta.

„Jako teško je ući u selekciju tog festivala, a moj ulazak je vrijedniji od svih nagrada koje sam do sad osvojio. Naš film je ubjedljivo bio najkraći, i trajao je 10 minuta, dok su ostali bili i do 50, 60 minuta. Prikazan je šest puta, a kritike koje smo dobili su bile jako pozitivne i ohrabrujuće. Žiri je čak dva puta dolazio na projekciju. Kasnije su dali jako dobre povratne informacije.“

Foto baza

Kada je dobio poziv za učestvovanje, Javorac nije bio svjestan da se radi o zaista velikom festivalu. Međutim, zahavljujući njemu sada su mu otvorena mnoga vrata.

„Tek kad smo stigli u Amsterdama shvatili smo da je u pitanju veliki festival. Raspitali smo se kako sve funkcioniše i shvatili smo da je važno biti na puno sastanaka, da stvaramo nove prilike, upoznajemo predstavnike drugih festivala i slično. Čim neko kaže da je vaš film u selekciji, otvorena su vam sva vrata i svi vas drugačije posmatraju.“

On i njegova GoatRoad ekipa su pozvani na mnoge druge festivale u Brazilu, Novom Zelandu, Kini, Italiji, a trenutno su se prijavili na festival u Francuskoj i na “Shefild” u Engleskoj. U februaru „Praznovanje“ otvara festival dugometražnog filma Beldocs u Beogradu.

„Prvi festival na kojem sam učestvovao je bio ‘Montenegro film festival’, gdje sam dobio svoju prvu nagradu. To mi je, u stvari, bio podsticaj da se prijavim za sve ostale festivale. Potom sam išao na ‘Sarajevo Film Festival’ gdje sam pobijedio sa filmom ‘Šuma’. Pored toga bio sam na festivalu ‘VGIK’ u Moskvi, koji predstavlja najstariju škola filma na svijetu, i to je zaista stvar prestiža. ‘Praznovanje’ je osvojio nagradu u Banjaluci na ‘Duka festu’, gdje je Simo Ilić dobio nagradu za najbolju fotografiju.“

Otići na jedan festival nije nimalo lako, prvenstveno zbog finansija, jer učesnici uglavnom plaćaju određene troškove, koji za naše uslove nisu mali.

„Odlazak na festivale sami finansiramo. Prijave uglavnom funkcionišu tako što vas prijavi fakultet, pa oni plaćaju troškove, a na velike festivale se plaća participacija.“

Javorac je inače student treće godine Akademije umjetnosti u Banjaluci za koju kaže da ima odlične uslove za snimanje jednog studentskog filma.

javorac_antrfile_1„Ono što je meni potrebno, da se podignem na jedan veći nivo i da se takmičim na svjetskom nivou, jeste oprema, za koju je potrebno 20.000 KM. Trenutno većinu filmova radim sa svojom opremom uz asistenciju Akademije umjetnosti. Sa opremom koju smo sami zaradili i platili, i filmom koji smo sami finansirali, ušli smo u 15 najboljih. Filmovi gdje su budžeti 20.000 ili 30.000 evra nisu prošli.“

On kaže da umjetnik mora da ima obezbjeđene uslove za život kako bi se u potpunosti posvetio onome što radi. Međutim, to nije čest slučaj kod nas.

„U nekim zemljama postoji student koji je stipendista države i on svaki dan, svaki sat koristi da bi radio na svom novom filmu. Ja moram da radim na sve strane i da odvojim 10, 20 dana ili nekoliko mjeseci, ako imam sreće, da pripremim film. Onda se teško takmičiti sa nekim ko cijeli život posvećuje nečemu. Sva energija ode na razmišljanje kako zaraditi novac, a o tome ne bih trebao da mislim, već o priči, o izboru glumaca i sličnim stvarima. Mislim da bi se po tom pitanju trebalo izdvojiti više smislenog trošenja iz budžeta. Ako pojedinac pokaže izuzetan kvalitet, treba da mu se obezbijede uslovi za rad.“

Ipak, Javorac je zadovoljan trenutnim položajem filma u Banjaluci koja daje jako dobre filmske radnike.

„U Banjaluci se dešava dosta stvari vezano za film, dosta studenata sa Akademije je osvajalo nagrade, naši profesori su nedavno snimili seriju i film u koprodukciji sa RTRS-om. Osim toga postoji i određeni festivali, uz pozorište koje daje glumce i dosta saradnika za film. Da imamo filmsku industriju nemamo, ali da imamo kvalitetne filmske radnike, imamo.“

O ljubavi prema filmu i fotografiji

„Počnete sa jednim, to vas upozna sa nečim drugim, a to opet sa trećim i onda završite na nečem sedmom ili osmom. Počeo sam sa crtanjem, pa sam prešao na dizajn, potom na fotografiju, a onda na film. Svaki taj sljedeći korak je donosio nešto novo. Nije to neka ljubav koju gajim od malena, to je jednostavno došlo kroz određene stvari koje sam radio.“

Osim filma, mladi Banjalučanin se bavi fotografijom već šest godina, i kako kaže, to je do sad bila komercijalna fotografija, ali planira da krene u drugom smjeru.

„Što se tiče fotografije, osim što radim neke komercijalne stvari, pripremam izložbu fotografija koje još nisu objavljene. Plan je bio da krajem 2014. godine imam samostalnu izložbu. Dugo se bavim tim, a u posljednje vrijeme sve više radim umjetničku fotografiju.“

Određene stavove kako danas svako može da se bavi umjetnošću, a naročito fotografijom, naš sagovornik ovako komentariše:

„Tehnologija je dostupna, pa se tako razvija i fotografija i film, da nema dostupne tehnologije, ništa od toga ne bi bilo. Sad kamere od nekoliko hiljada maraka daju sličnu sliku kao one od 100, 200 hiljada. Što je veća konkurencija, veća je publika, što je veća publika veće je interesovanje, oni najbolji će sigurno isplivati.“

eTrafika.net – Jovana Savanović

Napiši komentar