„KOB je jedan veliki dio mene, bend kroz koji je prošlo mnogo ljudi i mnogo različitih muzičara, stilski drugačijih. Mijenjalo se sve, osim toga što sam ja bio tu, pa mogu slobodno reći da sam ja KOB, ali ne u nekom prepotentnom smislu, nego smo toga svi mi svjesni.“
Piše: Teodora Begović; Foto: Vedran Ševčuk
Kazao nam je ovo na početku razgovora Vanja Cvijanović, frontmen grupe KOB. Ovaj dvadesetsedmogodišnjak iz Kostajnice muzikom je počeo da se bavi veoma mlad, već u osnovnoj školi, naivno i dječački. Pjevao je na dječijim festivalima i učio da svira klavir, a kasnije je sve stečeno znanje prenosio na gitaru.
Osnivač je grupe KOB, član ansambla “Rock Simfonija” i predavač u Muzičkom Ateljeu Rock Simfonije. KOB postoji od 2012. godine, kada su počeli samostalno da nastupaju. Posljednjih sedam godina, postavu KOB-a čine: Vanja Cvijanović (vokal i gitara), Duško Cikota (bubenjevi) i Milorad Nježić (bas gitara). Vanja ističe da opstaju i rade zajedno zato jer su jako dobri prijatelji, otvoreni jedni prema drugima i imaju povjerenje jedni u druge.
Osim sviranja i pjevanja, Vanja se pronalazi i u komponovanju. Do sada je napisao šest pjesama za KOB: “Bezglava rulja” (2023), “Istina” (2019), “Ona” (2018), “1290” (2018), “Strah” (2017) i “Sudnji dan” (2017).
“Jako mi je teško da napišem tekst, mogu da kažem da nisam dovoljno vješt u tome. Pišem samo kad imam tačnu ideju i viziju šta želim da kažem, što ne mogu reći da je najispravnije, ali je za sad tako. Tema za tekstove ima svuda oko nas, pogotovo u ovakvom svijetu, ali ne mogu reći da biram teme, koliko se one same nameću. Kada pišem gledam da bar nekoga dotaknem sa tim, bar malo otvorim oči i na bilo koji način budem motivacija”, objasnio nam je Vanja.
Predavač je postao sasvim slučajno, još sa svojih 19 godina, kad je pokrenuo muzičku radionicu u Kostajnici jer je primjetio da se u tom malom gradu pojavljuje dosta djece zainteresovanih za muziku. Istakao je da voli posao predavača, da ga to ispunjava i danas, ali da sebe svakako više vidi na sceni.
“Prosto je nemoguće u svijetu r’n’r muzike u ovoj državi uraditi bilo šta, a kamoli živjeti od toga. Nažalost, u veoma malom procentu ljudi daju šansu mladim bendovima. Naravno, govorim iz svoje perspektive. Nije mi zamisao da ostanem ovdje jer želim da napredujem i rastem, a mislim da to ovdje više nije moguće”, rekao je Vanja.
Dio muzičkog iskustva stekao je na velikim festivalima u regiji, kao što su “OK Fest”, “Demofest”, “Beer Fest”, “Fresh Wave”… Imao je priliku da aktivno promoviše muzičku scenu i mlade muzičke snage, te je bio domaćin lokalnim i regionalnim poznatim imenima kao što su M.O.R.T., TBF i Muris Varajić.
S obzirom na to da puno radi, teško mu je da čuva glas.
“Glas je instrument koji ne može da se servisira. Mora da se čuva i obraća pažnja na sitnice, ako želiš da se baviš pjevanjem. Ja ga prvi ne čuvam kako bi trebalo, ali svakako gledam da se pazim koliko mogu. Nažalost, kod nas se sviranje svodi isključivo na kafane i nekoliko festivala godišnje, a čuvanje glasa i zadimljene prostorije prosto ne mogu da budu u istoj rečenici. Tako da pjevam dok god ima ko da me čuje, dok ne ‘puknem’, pa se oporavim, pa opet krug iznova”, objasnio nam je.
Kaže da sviranje i pjevanje u kombinaciji jeste zahtjevno, ali da je i to stvar vježbe, kao i sve drugo. To mu ne predstavlja problem jer voli svoju ulogu u bendu. Ako bi morao da izabere jednu stvar, izabrao bi pjevanje, to ga definitivno više ispunjava.
Ističe da emocije za vrijeme nastupa najčešće ne može da definiše, to zavisi od publike i razmjenjivanja energije, ali veoma često zna da izađe pred publiku sa određenom pjesmom kojom želi nešto da ispriča ili ukaže na nešto. To je osjećaj povjerenja i slobode, nije jednostavno dati ljudima dio sebe, ali je lijepo.
“Muzika je za mene jedini imperativ u životu, početak i kraj, sve. Nije mi bitno da li sviram, pjevam, slušam, predajem ili samo posmatram, bitno je da je tu, jednako me ispunjava. Svako ko osjeća, želi ili ima potrebu da se bavi i treba da se bavi muzikom. Samim tim se odustajanje ne dovodi u pitanje, nemoguće je, ako stvarno osjećaš to”, govori nam Vanja za kraj razgovora.
