fbpx

Krađa fotografija, nepotpisivanje autora i nepoštivanje autorskih prava su svakodnevni problemi sa kojima se susreću fotografi. Iako su Krivičnim zakonom BiH propisane kazne za povredu autorskih prava, mediji i dalje nisu dovoljno osvješteni i upoznati kojim sankcijama podliježu ukoliko prekrše odredbe niti smatraju da je neovlašteno preuzimanje ozbiljan problem.

Piše: Snježana Aničić, Naslovna fotografija: Lizard King – Fotobaza.ba

Zakonom su propisane novčane i kazne zatvora do tri godine ili od šest mjeseci do pet godina, sve u zavisnosti od vrste krivičnog djela i načina njegovog izvršenja. Iza Razija Mešević profesorka sa sarajevskog Pravnog fakulteta ističe da je autoru više u interesu da se prestane sa povredom i da mu se nadoknadi eventualna šteta nastala neovlaštenim korištenjem ili prisvajanjem autorskih djela.

Foto baza

„Smatram da postoji neka generalna svijest o postojanju autorskih prava, ali ne toliko i šta ona podrazumijevaju i šta obuhvataju, u smislu koje radnje korištenja autorskih djela su dozvoljene, a koje zabranjene“, dodaje.

Većina bh. medija, ali i mnogi drugi, nemaju naviku da plaćaju fotografije koje svakodnevno zloupotrebljavaju. Autorska prava ne zastarjevaju i zato je važno shvatiti da je kupovanje fotografije jeftinije od plaćanja kazne.

Krađe su česte, a ozbiljan problem prestavlja i činjenica da autore sve rjeđe pitaju za njihovu dozvolu ili upozorenja za uklanjanje fotografije ne shvataju dovoljno ozbiljno.

Fotografija se ne može prodavati

Foto: Dragan Martić – Fotobaza.ba

Pitanje koje se često nameće jeste čije su fotografije, medija/osobe koja je angažovala fotografa ili fotografe? Profesorka Mešević objašnjava da to zavisi od ugovora koji su zaključili fotograf i medij, kao i sadržaja autorskih prava.

„Ne podrazumijeva se da sva autorska imovinska prava prelaze na medij. Ukoliko je fotograf zaposlenik medija, onda autorska imovinska prava prelaze na medij/poslodavca na period od pet godina od nastanka fotografije. Fotograf uvijek zadržava status autora te fotografije, bez obzira na prenos autorskih imovinskih prava na njoj“, dodaje.

Kako kaže, fotografija nije stvar, već autorsko djelo i ima status nematerijalnog dobra i zbog toga se ne može prodavati.

„Autor fotografije samo može prenijeti autorska imovinska prava na njoj na neko drugo lice. Odnosno, može dati dozvolu za korištenje fotografije, ali ‘prodati’ je, ne. Ponovo, da li smije, zavisi od obima i načina prenosa prava sa fotografa na klijenta. Ako je na jednog klijenta na isključiv način prenio autorska imovinska prava na fotografiji (tj. samo taj klijent može koristiti fotografiju), onda ne može pravo na korištenje te fotografije prenositi i na druge medije. U suprotnom, može“, ističe profesorka.

Ono što je važno pomenuti jeste da svako neovlašteno korištenje fotografije i teksta je zabranjeno i predstavlja povredu autorskog prava na toj fotografiji i tekstu.

„U pravilu, autorska djela se koriste od trećih lica uz naknadu, ali autor ili lice koje ima autorska prava (npr. medij na koje je autor prenio svoja autorska prava na fotografiji) mogu utvrditi i drugačije. Bitno je da fotografi i mediji na transparentan način oglase/objave uslove za korištenje sadržaja na kojim imaju autorska prava u smislu kada se, kako i prema kojim kriterijima (npr. u to ulazi i novčana naknada) mogu koristiti ta djela“, napominje naša sagovornica.

Autorsko pravo traje tokom života autora i 70 godina poslije njegove smrti.

Napiši komentar