„Htio sam da budem glumac, pa sam pohađao ‘NYC Theatre’ u Nju Jorku, a naveče sam radio u kafićima i klubovima kao konobar da bih tokom dana bio slobodan. Upoznao sam momka koji je bio glumac i takođe radio po klubovima kao izbacivač. Htio je da uradimo film zajedno. Pristao sam da mu pomognem i napravili smo film sa kojim smo otišli na filmski festival ‘Sundance’. Taj glumac je u stvari bio Vin Diesel i to je bio njegov prvi film ‘Strays’, u kojem je glumio, pisao scenario i režirao, a ja sam bio producent iako sam jako malo znao o tom poslu. Tada mi je Vin rekao: ‘Gordone možeš biti glumac, ali ti si stvarno dobar producent. Ovaj film ne bi bio završen da nije bilo tebe.’”. Ovako započinje priča holivudskog producenta Gordona Bijelonića.
Gordon Bijelonić rođen je kao Goran u Nju Džersiju. Njegovi roditelji, porijeklom iz Bosne i Hercegovine, otišli su u Sjedinjene Američke Države 1969. godine. Počeli su od nule i naporno su radili kako bi njemu i njegovoj braći obezbijedili dobar život, na čemu im je Gordon veoma zahvalan. Preselio se u Los Anđeles 1997. godine, u Holivud, gdje je vodio Vinovu firmu 10 godina sa još jednim producentom.
Sa Dizelom je radio na svim njegovim filmovima, uključujući „ The Fast and The Furious“, „xXx“, „The Chronicles of Riddick“. Ali, želio je da počne samostalno raditi, pa je nakon 10 godina napustio Dizelovu producentsku kuću. U početku nije bilo jednostavno, prvih nekoliko godina ništa nije uradio.
„Godine 2004. sam napustio njegovu firmu i počeo samostalno da radim. Dvije godine ništa nisam uradio. Onda sam uradio film ‘The bleeding’ sa Michael Madsenom i Vinnie Jones. Godinu nakon toga uradio sam dva filma ‘Another happy day’ sa Demi Mur koji je dobio nagradu za najbolji scenario na festivalu ‘Sundance’, te ‘Salvation Boulevard’ sa Pierce Brosnanom. Tad je krenulo, počeo sam aktivnije raditi.“
Osim tih, Gordon je producirao filmove „Gun“ sa 50 Cent, „About cherry“ sa James Franco, “Freelancers” sa Robert De Niro, „Breakfast at Ben’s“, „It’s a Disaster“, a trenutno su u post produkciji „The angriest man in Brooklyn“ sa Robin Wiliams i Milom Kunis, te „Laggies“ sa Keirom Knightley.
U Holivudu, gdje živi, komšije su mu filmske zvijezde za koje kaže da su poput svih ostalih „običnih“ ljudi. Neki od njih su Brad Pitt, Johnny Depp, Denzel Washington, ali tu su i zvijezde iz svijeta muzike i sporta.
„Majka me ponekad pita ‘šta se to dešava s vama u Holivudu’. A ja njoj kažem da se to svagdje i svima dešava, ali ako si Brad Pitt, za to će svi saznati. Ali to su ljudi kao i svi ostali, isto jedemo, pijemo, udišemo isti vazduh.“
Sa nekima od njih se druži, kao što je slučaj sa Vin Dieselom, a njihovo prijateljstvo traje više od 20 godina. Osim njega, izuzetno cijeni 50 Centa.
“To je isto kao i u svakom drugom poslu. Ljudi dođu, odrade posao i odu kući. Družimo se dok traje snimanje filma, kada se završi svako ode na svoju stranu, u nove projekte i filmove. Izuzetak je ako si sa nekim prijatelj od ranije, kao što smo Vin i ja. Kada sam snimao sa njim, družili smo se svaki dan, mnogo smo putovali zajedno, radili smo po Kanadi, Evropi. Veoma poštujem 50 Centa s kojim sam uradio dva filma. Jako je skroman, neporočan, prvi dolazi na set i posljednji odlazi. Ako nije na setu, snima pjesme u svom studiju, a ako ne snima, onda čita ono što treba raditi taj dan. Jako je uspješan i mnogo zarađuje, ali to je proizvod velike volje i želje.“
Ovaj posao donosi mnogo putovanja, što našem sagovorniku potpuno odgovara jer voli putovati i upoznavati nova mjesta. Ljudi ga ne prepoznaju na ulici, jer je on ipak iza svjetla reflektora. Ali znaju o kome se radi kad čuju njegovo ime ili naziv nekog filma na kojem je on radio.
„Jedno je kad putuješ kao turist, a potpuno drugacije kada dolaziš u neku zemlju snimati film. Grad ti otvori ruke i dobiješ sve što ti treba. Bio sam u Kanadi, u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Španiji, Južnoj Americi, ali i u Srbiji, BiH, Hrvatskoj. Neka od mjesta koje sam posjetio možda ne bih ni obišao da nisam tamo radio.“
U Banja Luku je došao jer želi snimiti film sa mladim banjolučkim režiserima Filipom Bijelićem i Mićom Popovićem. Za posljednjih 10 godina, ovo je četvrta Gordonova posjeta našem gradu. Kaže da se on mnogo razvio u odnosu na prvi put kad ga je vidio, sada ima odlične restorane, dobru energiju, i postao je naseljeniji.
„Uvijek sam želio da uradim film ovdje na Balkanu, a naročito u Bosni i Hercegovini. To bi bio pravi holivudski film, sa velikim holivudskim glumcima. Dosadili su mi ti filmovi o ratu koji se u posljednje vrijeme ovdje snimaju, svi su isti. Jedno vrijeme je to bilo interesantno, ali sada više ne.“
Inače, svi filmovi koje je radio su visokobudžetni, neki koštaju million dolara a neki i do 20 miliona, u zavisnosti od glumačke postave, i u kojoj državi se snima. Kaže da je njegov najuspješniji film u stvari prvi film koji je uradio sa Vinom Dieselom, „Strays“. Da nije bilo tog filma, ne bilo ni Diesela, a i Bijelonić je ostvario karijeru zahvaljujući tom ostvarenju. On je otvorio sva vrata dvojici prijatelja i proslavio ih je.
Gordon uživa u svom poslu, i ne smatra ga kao posao u pravom smislu te riječi. Iako radi po 20 sati dnevno, sedam dana u sedmici, nije mu nimalo naporno jer uživa, a kad ne radi osjeća se neobično. Njegovi filmovi su dobili mnoge nagrade na različitim filmskim festivalima kao što su festival u Berlinu, „Sundance“ i drugi.
„Ove godine sam već uradio tri filma, dva u Panami i jedan u Vašingtonu sa Keirom Knightly. U oktobru ću raditi sa Travoltom. Postoje šanse da ponovo radim sa Pierce Brosnanom i Jesicom Albom. Sada imam i šest filmova u postprodukcji koji će izaći ove i sljedeće godine.”
Osim producentskog rada, bavi se i humanitarnim, a često drži govore studentima na fakultetu „George Washington University“ u Vašingtonu. U saradnji sa Ambasadom Paname, u kojoj snima svoj prvi 3D film o Panamskom kanalu, pričao je sa oko stotinu djece iz ove države.
„Pričao sam o filmu bogatoj i siromašnoj djeci u isto vrijeme. Jedna djevojčica je rekla ‘Nismo vjerovali da će čovjek kao što ste vi doći pričati sa djecom poput nas’. Rekli su mi da su od mene naučili više u dva sata nego od njihovog profesora u četiri godine. Od tih stotinu djece, ako jedno uspije, ja sam dobro uradio svoj posao.“
Gordon je napornim radom došao do onoga o čemu je oduvijek sanjao. Kaže da i sreća ima malog udjela u svemu, ali bez volje, želje, ali i strpljenja, nema uspjeha.
„U ovom svijetu ništa nije sigurno. Postoje mnogi ljudi koji se godinama trude, a nikako da uspiju. Pa pogledajte Al Paćina, njemu je trebalo 10 godina da postane poznat, prije filma „Scar face“ niko nije čuo za njega. I ja sam se borio 18 godina, ali tek u posljednje tri radim velike filmove, sa najvećim glumcima. Nema tu pravila, niti nekog recepta za uspjeh. Ako imate volju i želju da uspijete i da radite nešto što volite, onda je sve moguće, snovi su ostvarivi.“
eTrafika.net – Jovana Savanović
