fbpx

Selma Selman, poznata bosanskohercegovačka umjetnica, nedavno je otvorila svoju prvu samostalnu izložbu u BiH, u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Na ovoj izložbi predstavljeni su radovi koje je Selma stvorila tokom posljednje dvije godine, a koji su na ovoj izložbi prikazani prvi put. Izložbu su pratili i događaji koji su usmjereni na njen umjetnički i društveni aktivizam, a kroz njih je promovisana i društvena kohezija i uključivanje marginalizovanih grupa u društvo.

Piše Nataša Tomić; foto: Zvanična stranica Selme Selman

Selma Selman je jedna od najpoznatijih i najnagrađivanijih umjetnica iz Bosne i Hercegovine. Završila je Akademiju umjetnosti u Banjoj Luci, nakon čega je svoje školovanje nastavila na master studijama pri programu Transmedija, Univerziteta u Sirakjusu (Njujork). Učestvovala je i u mnogim značajnim izložbama, te samostalno izlagala širom svijeta. Svoje usavršavanje će nastaviti na Rajksmuzeum akademiji u Amsterdamu od septembra 2021. godine.

Dobitnica je mnogih značajnih nagrada i priznanja, ali i dalje ističe da joj je najveća nagrada pohvala ili pozitivna kritika koju dobije od ljudi iz svoje mahale. Kroz svoju umjetnost se bavi pitanjima emancipacije žena, ali i problemima romske zajednice. Osnivačica je i fondacije „Marš u školu“, koja omogućava školovanje Romkinja u Bihaću. Ovim projektom se mladim Romkinjama obezbjeđuju obroci u školi i školarina, a krajnji cilj je izlazak iz kruga siromaštva te osnaživanje djevojčica.

Izložba je realizovana u okviru projekta “Promocija raznolikosti i inkluzije kroz promociju umjetničkog i aktivističkog opusa članica i članova Romske zajednice”, koji podržavaju Evropska unija i Vijeće Evrope kroz svoj zajednički program “Horizontal Facility za Zapadni Balkan i Tursku 2019-2022”. Izložba je realizovana uz podršku mnogih saradnika, kao i kroz saradnju  Umjetničke galerije BiH sa Udruženjem AKCIJA.

Nakon mnogo izložbi u inostranstvu, konačno izlažete i u Sarajevu i to svoje neprikazane radove. Da li nam možete reći nešto više o njima? Kakva su očekivanja od ove izložbe?

Ovo su radovi koje sam radila zadnje dvije godine. Kreirani su u saradnji sa Marinom Abramović i Hanom. To su radovi koji pokazuju vrijednost objekta i njihovu funkciju u današnjem vremenu. Radim i performans koji je jako zahtijevan i jako sam uzbuđena zbog toga. Isto tako, izlažem slike na metalu. To su radovi koje sam ja davno počela da radim, ali je selekcija radova prikazanih na ovoj izložbi nova. Radovi sz prvenstveno napravljeni za ovu izložbu. Pored toga biće i video i radio instalacije. Koristim tri do četiri vrste medija da bih mogla da prikažem ono što sam zamislila.

Planirane su i različite diskusije, čini se kao savršen spoj umjetnosti i aktivizma. Kakva je ideja iza tih diskusija?

Ja sam htjela da iskoristim svoju izložbu da imam i goste, da dovedem nekoliko ljudi, pogotovo žena da bi mogli govoriti o nekom problemu, da zajedno dođemo do nekog rješenja. Željela sam da to bude platforma za neku komunikaciju, za viziju neke budućnosti kojoj svi težimo. Tako mislim da je ovo i super mjesto i lokacija da se tako nešto dogodi. Na dan otvorenja smo imali jednu diskusiju i nekoliko događaja. Tako da je taj miks umjetnosti i aktivizma stalno prisutan u mom radu.

Fotografija, performans, slikarstvo, multimedija… Bavite se različitim vidovima umjetnosti, podjednako uspješno. Da li postoji nešto u čemu posebno uživate?

Pa postoji. To je taj proces razmišljanja, sam način dolaska do ideje, pa rad na tome, konstantna borba samog sa sobom. Tako da je to meni stvarno uživanje. Ali, isto tako i saradnja sa kustosima, sa ženama mi je stvarno pozitivna. Sve mi je nekako uživanje. A što se tiče sreće, nekako je to dosta subjektivno. Recimo, ja sam sretna kad uradim nešto u svojoj mahali i kad tamo dobijem neku pozitivnu kritiku.

Vaš aktivistički angažman je bitan dio Vaše umjetnosti. Koliko je bitno da umjetnička poruka bude razumljiva velikom broju ljudi? Kako to uspijevate, s obzirom na to da je ponekad zaista teško, jer mnogi ljudi ne razumiju modernu umjetnost.

Ja nisam sigurna da šaljem poruku svojom umjetnošću niti me iskreno zanima da ja nekom napravim viziju o tome kako oni treba da gledaju moju umjetnost. Ja prepuštam publici da sami stvaraju svoju viziju i da sami tumače ono što sam ja uradila. Isto tako, ja kreiram neku drugu realnost, viziju ovoga što sam ja zamislila i puštam publiku da uđe u taj svijet i da oni sami preispituju ono što sam ja uradila. Mislim da mnogo ljudi i razumije da je to sasvim u redu i da je to isto poenta umjetnosti. Ne možemo mi svi razumjeti, ali je bitan osjećaj, tako da mislim da će mnogo ljudi osjetiti ovo što ja radim i sami donijeti svoj zaključak.

Ja nisam osoba koja teži da to vizuelno dobro izgleda, da je to estetski korektno, da je to spakovano i spremno da ide na tržište. Bitno mi je da ja imam taj proces, da znam kako sam došla do tog rada, ali mi je isto bitno šta će se desiti kasnije sa tim radom.

Moja umjetnost je dostupna svima. Recimo, publika obožava moje radove i meni je veoma drago zbog toga. Ali isto tako, ljudi koji su edukovani, koji uče o umjetnosti, nekako osjećaju radove, tako da stvarno imam pozitivnu reakciju što se tiče toga.

Koliko su društvene mreže danas pomogle s obzirom na to da nekako živimo u eri masovne produkcije?

Mislim da su društvene mreže omogućile da naša umjetnost bude dostupna svima jer ne može svako otići da podgleda izložbu u muzeju. Društvene mreže su omogućile pristup ka tom novom svijetu u kom stalno imamo nove informacije. Pitanje je kako mi možemo te informacije da razvrstamo na korisne i nekorisne. Tako da, tu postoji opasnost da društvene mreže postanu ovisnost i opasnost za nas, ali nam, sa druge strane, mnogo pomognu.

Ja ih koristim za komunikaciju prvenstveno, jer tamo imam najveći broj publike koja u stvari želi da vidi ono što radim.

Koliko je pandemija uticala na Vas i Vaš rad? Rekli ste da ste uvijek izolovani iz društva kada radite. Da li možemo ubrzo da očekujemo nešto novo? Znamo da se serija izložbi nastavlja.

Pa pandemija je kao i na sve, uticala i na mene negativno, ali sam se iskreno u nekim trenucima osjećala i dobro. Uspjela sam, konačno, da provedem dosta vremena sama sa sobom i da uradim ove radove za izložbu. Sa druge strane, ona je uticala loše na finansijsku situaciju svima nama tako da eto nadam se da će sve ovo proći.

Ja stalno razmišljam, zapisujem, stvaram. Ja uvijek stvaram tako da pripremam i izložbe. Recimo, spremam veliku samostalnu izložbu u Kaselu, pripremam se za Rajksmuzeum akademiju u Amsterdamu, u septembru. Imam mnogo grupnih izložbi, tako da uvijek ima posla.

Napiši komentar