Za razliku od mnogih velikih i nagrađivanih evropskih reditelja Pedro Almodovar je godinama, skoro čitavu svoju karijeru, odolijevao Holivudu i raznim ponudama da snima na engleskom jeziku. Iako je njegov film „Julieta“ iz 2016. godine, trebalo da bude na engleskom i to sa Džulijan Mur (Julianne Moore) u glavnoj ulozi, proslavljeni Španac je ipak odustao od toga. Uprkos tome , njegov posljednji film „The Human Voice“ je prvi film koji je snimio na engleskom jeziku. U pitanju je kratki film (traje pola sata) sa jednom i glavnom ulogom koju tumači Tilda Svinton (Tilda Swinton).
Piše: Vedran Grahovac
Radnja filma prati srednjovječnu ženu. O njoj ne znamo puno osim da je spremila kofere svog partnera kojeg čeka i koji nakon nekoliko godina ne dolazi kod nje. Ona odlazi u prodavnicu, kupuje sjekiru, pije šaku tableta i pada u san. Nakon toga, čovjek kojeg čeka zove je na telefon. Mi kroz njihov razgovor, odnosno kroz njen glas, sklapamo mozaik onoga o čemu govori ovaj film.
Slušajući telefonski razgovor upoznajemo se sa početkom kraja jedne veze o kojoj ne znamo baš puno. Uprkos tome, vrlo brzo nam postaje jasno da je u pitanju kraj jedne životne faze koja je očigledna neminovnost. Ona neminovnost koja izaziva psihičke i fizičke bolove i poslije koje je pitanje da li se uopšte može nastaviti dalje. Kroz razgovor glavne junakinje Almodovar „oslikava“ portret konkretne ljubavi, veze ili pak afere. Taj portret vidimo iz jednog, odnosno, njenog ugla. Slušajući glavnu junakinju filma vidimo njene stavove o ljubavi, sreći i cijeni svega toga. O tome koliko je visoka ta cijena svjedoči žena koju fenomenalno tumači odlična Tilda Svinton.
Za vrlo kratko vrijeme shvatamo da je u pitanju žena na ivici nervnog sloma koju sekunde, a u ovom slučaju samo jedan dolazak drage osobe ili telefonaki poziv, dijele od samoubistva ili drugog nemilog događaja. NJega će odgoditi telefonski poziv koji predstavlja slamku spasa, ali samo na kratko. Zapravo, ovo je priča o onim životnim situacijama čiji ishod nedvosmisleno jasno znamo, ali i dalje mislimo da do njega neće doći. To su one životne situacije koje su, u stvari, prekretnice i nakon kojih ništa više neće biti isto.
Nakon toliko čekanja gledaoci i poštovaoci Almodovara imaju priliku da gledaju njegov prvi film na jeziku koji nije španski. Ali, i pored te činjenice ovaj proslavljeni reditelj ostaje vjeran svom stilu i poetici, sa razlikom što ovaj put gledamo kratki film. Kao i u mnogim njegovim ranijim filmovima i u ovom se radnja odvija u stanu. Jarke boje, specifičan enterijer vrlo istančanaog ukusa i ovaj put samo su jedna od prepoznatljivih odlika Almodovarovog filma. Takođe, i ovaj put njegovi junaci su „ranjeni“, povrijeđeni i pate. U tom smislu „The Human Voice“ možemo da posmatramo i kao studiju jednog lika, u ovom slučaju žene. Ta studija je i prikaz vrlo kompleksnog i ne baš dobrog psihičkog stanja junakinje koja u potpunosti nosi ovaj film. Zapravo, glavna junakinja je na putu ka ponoru na kojem ipak postoji jedno skretanje ka onome što nazivamo svjetlom. Da li će ona naći to svjetlo? Vidjećemo na kraju.
Po ko zna koji put, Almodovar pokazuje da i pored poznih godina ima mnogo strasti i ljubavi za film. Vrlo jednostavnu temu iskoristio je za kratki film i „izlet“ u neke nove vode. „The Human Voice“ je sasvim pristojno ostvarenje sa vrlo dobrom ulogom Tilde Svinton. Film koji je, s obzirom na temu, imao prostora da bude i igrani dugometražni, ali do toga ipak nije došlo. Sa druge strane, nakon ovoga, možda ipak možemo, konačno, da očekujemo igrani film ovog reditelja na engleskom jeziku sa zvijezdama iz Holivude poput Tilde Svinton.
Godina: 2020.
Država: Španija.
Režija: Pedro Almodovar.
Scenario: Pedro Almodovar i Jean Cocteau.
Uloge: Tilda Swinton.
Žanr: kratka drama.
Trajanje: 30 minuta.
