Tema starosti mnogo je puta obrađivana na filmu. Uz nju, najčešće su se reditelji doticali i bolesti. Ove dvije teme nerijetko su prikazivane kroz odnos supružnika, kao recimo u filmu „Amour“, dok su neki reditelji ovu temu obrađivali kroz odnos  roditelja i djece. Jedan takav film, koji se bavi bolešću i starošću, a kroz odnos oca i ćerke jeste i „The Father“, koji je osvojio šest nominacija za nagradu Oskar. Iako je dobio uglavnom pohvale, čini se da se o njemu nije toliko puno pričalo i pisalo.

Piše: Vedran Grahovac

Radnja filma prati Entonija (Anthony) čovjeka o kome ne znamo mnogo. On je poprilično star i dementan, dok ga njegova ćerka vrlo brižno pazi. Uprkos želji da mu nađe njegovateljicu, Entoni to konstantno izbjegava. On nema povjerenja ni u koga, misli da su svi protiv njega i konstantno zaboravlja ko su ljudi koji sa njim žive, kao i ljudi sa kojima komunicira.

Kroz radnju koja se uglavnom odvija u stanu, reditelj nas upoznaje sa svakodnevnim životom Entonija, njegovom kćeri i njenim suprugom. Vrlo brzo shvatamo svu kompleksnost psihičkog stanja glavnog protagoniste, a koje je zapravo posljedica bolesti.

Prevashodno, „The Father“ je bolan i emotivan prikaz starosti, kao jedne od naših neminovosti. Tu starost najčešće prati i bolest, koja nas čini malim i slabim bez obzira na naš ekonomski status ili količinu ljubavi koje imamo oko sebe. Ta i takva starost zapravo postaje naš primarni dio, određujući nas, naše živote i živote ljudi u našem okruženju. U velikoj mjeri  postajemo njeni taoci i robovi, shvatajući da nam se polako bliži kraj. U stvari ona je uvod u naš novi početak oličen u surovoj patnji i bolu.

Mračne sobe i hodnici Entonijevog stana donekle su aluzija na stanje njegovog uma. U njemu je vrlo malo svjetla, dinamike i stvari koje možemo nazvati živim. Njegov život zapravo su zidovi i vođenje računa o tome da mu je na ruci sat koji konstantno gubi. Iako nema obaveza i ne žuri nigdje. Upravo taj detalj sa satom, reditelj vješto koristi kao motiv koji pokazuje sve ono u šta se život jednog starca pretvorio. A to je gledanje na sat i obraćanje pažnje na vrijeme kojeg često nije ni svjestan.

Takođe, „The Father“ je priča o odnosu oca i kćeri koji je više nego kompleksan. On na neki način nije uzajaman i u njemu samo jedna strana daje svoj maksimum. Ta strana prikazana je kroz lik Ane (Anne) koja čini sve za oca koji često ne uzvraća ljubav. Uprkos tome, ona i dalje čini sve, često zapuštajući sopstveni život. Kompleksno i ne baš prijatno psihičko stanje glavnog lika, reditelj prikazuje na zanimljiv način, a to je najčešće miješanje stvarnosti i onoga što Entoni misli da jeste. U tom kontekstu ovaj film možemo tumačiti i iz drugog ugla, ali to treba ostaviti svakom gledaocu ponaosob.

U ulozi Entonija maestralno se snašao Entoni Hopkins (Anthony Hopkins). Istovremeno duhovit, šarmantan i arogantan, njegov lik karakteriše širok spektar osobina i česte promjene raspoloženja. Glumeći u ovom filmu Entoni Hopkins je zaista briljirao i odigrao jednu od svojih najboljih uloga. Uz njega odličan posao odradila je i Olivija Kolman (Olivia Colman) koja tumači lik kćerke i koja je kao i Hopkins nominovana za Oskara, ali u kategoriji najbolje sporedne ženske uloge.

Emotivan i izuzetno dirljiv „The Father“ je jedan od najboljih filmova prošle godine. Na vrlo realističan način prikazuje život i ono što on nerijetko jeste. Prikazuje bol, tugu i patnju. Jedan od onih filmova koji na trenutke boli i izaziva vrlo jaka osjećanja. Jednostavna, a opet  velika drama, „The Father“ je film koji će mnoge emotivno dirnuti i bar na trenutke podsjetiti da postanu svjesni ljepote i snage mladosti, a naročito nakon ovog  autentičnog prikaza starosti.

Godina: 2021.

Država: Velika Britanija, Francuska.

Režija: Florian Zeller.

Scenario: Chritopher Hampton, Florian Zeller.

Uloge: Olivia Colman, Anthony Hopkins, Mark Gatiss, Imogen Poots,Rufus Sewell.

Žanr: Drama.

Trajanje: 97 minuta.

Podržite portal eTrafika.net

Napiši komentar