„Od objavljivanja prve knjige, primijetila sam da odrasli rado slušaju i čitaju moje pjesme za djecu. To ih vraća u dane njihovog djetinjstva, a čitanje zajedno sa djecom ili unucima stvara jedan poseban odnos koji se pamti zauvijek. Svi mi volimo tu čistotu koju nose djeca, i koju u dubini duše imamo i kad odrastemo, samo smo je potisnuli obavezama i svime što nam život servira i što često nije ni lijepo ni ugodno. Pjesme za djecu, najljepši su i najbolji način da razgalimo dušu i bar nakratko vratimo osjećaj da je sve moguće i da je sve lijepo.“
Piše: Snježana Aničić; Foto: Privatna arhiva
Ovako je za eTrafiku, pjesnikinja Jelena Glišić objasnila koliko joj znači to što su njene zbirke pjesama, iako namijenjene najmlađima, rado prihvaćene i među odraslima.
„Kad ja lupim šakom o sto“, naziv je njene nove knjige. Iako je objavljena u oktobru, još uvijek nije imala svoju pravu promociju zbog situacije sa virusom korona. Promovisana je samo u medijima i na društvenim mrežama, ali je već pridobila srca mališana.
„Vjerujem da će proljeće donijeti bolju situaciju i da će epidemiološke mjere popustiti, te da ću organizovati promocije kako sam to činila i sa prethodne dvije knjige. Ukoliko se desi da u zatvorenim prostorima i dalje ne budu dozvoljena okupljanja, lijepo vrijeme će omogućiti da napravim željene promocije na otvorenom. Knjiga i ja jedva čekamo“, optimistična je naša sagovornica.
Ona je ranije objavila dvije knjige: „Moja prva dječija knjiga“ (2012) i „Vjetrić nestaško“ (2017). Obje su doživjele veliki uspjeh.
„Ono po čemu se razlikuje knjiga ‘Kad ja lupim šakom o sto’ od prethodnih knjiga, svakako je drugačiji stil i drugačiji način obraćanja djetetu — indirektan, slobodan i neusiljen. Kazan jezikom koji je djetetu razumljiv i prihvatljiv, bez nametanja odluke ili čak poruke, nego diskretnim vođenjem pjesme od početka do kraja, kako bi dijete samo shvatilo šta se u pjesmi krije i kako bi ono samo, u određenoj životnoj situaciji, moglo ili trebalo da se ponaša“, objašnjava pjesnikinja.
Ističe da su sve sfere njenog djelovanja usko povezane sa djecom zbog čega joj je lakše da piše „njihovim jezikom“.
„Velika je sreća za mene kada čujem da djeca traže da im roditelji pred spavanje čitaju moje pjesme, kada ih slušam dok ih recituju, kada crtaju junake iz pjesama. Mislim da je to svakom pjesniku za djecu najveća nagrada“, priča naša sagovornica.
Priznaje da je prošla godina za njen rad bila veoma plodonosna. Osim objavljene knjige, tu je dosta napisanih pjesama i priča koje će tek biti objavljene. Zahvaljujući književnom radu lakše je prebrodila negativnosti koje je 2020. godina donijela.
„Smatram da smo mi, koji se bavimo književnošću, lakše podnijeli karantine, policijski čas i sve što je prošla godina sa sobom nosila, jer smo u stanju da se na neki način izmjestimo iz ovog svijeta i boravimo u rascvjetanim i slobodnim poljima mašte“, istakla je Glišićeva za portal eTrafika.
Pored pjesama za djecu, piše i kratke priče za djecu i odrasle, kao i poeziju za odrasle.
„Sve to radim paralelno, ali moram da priznam da mi je poezija za djecu ipak najdraža. Ovih dana završavam dugu bajku za djecu u stihu, koja trenutno ima osamdesetak strofa, ali ne želim još da otkrivam o čemu se radi, neka to bude iznenađenje. Pored toga, već neko vrijeme pripremam zbirku poezije za odrasle, pa se nadam da ću u 2021. godini objaviti dva nova naslova“, otkriva nam Glišićeva.
Njezine pjesme su uvrštene u „Antologiju savremenog stvaralaštva za decu srpskih pisaca u rasejanju“ i „Cvetniku učitelja stvaralaca“. Prevođene su na ruski jezik i objavljivane u ruskim časopisima.
„Kad ja lupim šakom o sto“, sadrži 32 pjesme sa raznim motivima (djetinjstvo, odnos djeteta i prirode, nestašluke…) i sve imaju pozitivnu poruku. Knjiga se može nabaviti direktno kod izdavača u „Art sceni“, svima poznatijoj kao časopis „Ježurko“, te u knjižarama „Kultura“ i „Zavod za udžbenike i nastavna sredstva“.
Osim što se bavi pisanjem, Glišićeva je saradnica u časopisu „Ježurko“, lektorka je u „Art sceni“ i članica Udruženja književnika RS.
