Sound of Metal: Svijet buke i ritma naspram svijeta tišine

Početak godine je period kada se iščekuju dodjele nagrade „Oskar“ i kada se uveliko „licitira“ o tome koji bi filmovi mogli da pobjede. Ove godine, situacija je drugačija, a najviše zbog stanja u vezi sa virusom korona. Nije bilo kontinuiranih kino distribucija, a samim tim manje se pričalo o filmovima pa i „Oskarima“. Kao jedan od filmova, koji bi ove godine mogao biti iznenađenje, mnogi spominju „Sound of Metal“ ― dramu o bubnjaru koji iznenada gubi sluh. Film je uglavnom izazvao pozitivne reakcije publike i kritike i osvojio 32 nagrade.

Piše: Vedran Grahovac

Radnja filma prati Rubena (Ruben) i Lou (Lou), mladi zaljubljeni par koji čine alternativni metal bend. Njihov život sastoji se od putovanja i nastupa koji su im, zapravo i smisao života. Kada Ruben iznenada ostaje bez sluha, njihovi životi se mijenjaju iz korijena. Taj gubitak, njihovu skladnu vezu staviće na test, a njihovim životima daće jedan drugačiji smisao. Muzika od koje i za koju su živjeli, više neće biti primarna, a oni će otići svako svojim putem.

Iako, bar na prvi pogled, muzika igra bitnu ulogu u filmu, reditelj je samo koristi da nam ispriča jednu, prvenstveno, ličnu priču o gubitku i načinu na koji se mi nosimo sa njim. Taj gubitak odnosi se na gubitak sluha, kao srž onoga što u stvari jesmo. Gubeći sluh Ruben gubi čitav svoj svijet, bar u onom obliku u kojem ga je poznavao do tada. Ostajući bez sluha, ostaje bez muzike koja je bila smisao njegovog postojanja i sredstvo od kojeg je živio. Za njega, muzika nisu bile samo „tezge“, nego duhovna potreba od suštinske važnosti. Način kroz koji se izražavao i davao svijetu ono što najbolje zna. A to je sviranje bubnjeva i interakcija sa publikom.

Kao i kod svakog problema, Ruben prolazi tipičan proces koji se sastoji od prvobitnog negiranja i izbjegavanja shvatanja važnosti problema. Nakon toga, obično dolazi osvješćenje u vidu prihvatanja problema i na kraju suočavanja sa njim. Upravo to suočavanje je jedna od centralnih tema ovog filma. U tom smislu „Sound of Metal“ govori o prihvatnju date situacije koju nam je kreirao život. Situacije koja nam nije po volji, ali koja je neminovna i neizbježna. Zapravo, ovo je priča o novom početku u kojem je prihvatanje sebe, onakvih kakvi jesmo, prijeko potrebno da bi mogli prihvatiti i svijet oko sebe, a što je sve zajedno preduslov za naš opstanak i nastavak života. To prihvatanje, u suštini, je sagledavanje stvari iz drugog i novog ugla, koji iznenada, sticajem životnih okolnosti, postaje naša svakodnevica i naša nova stvarnost.

Kroz priču Rubena sa početka i kraja filma, reditelj nam daje sliku svijeta iz dva ugla, odnosno, sliku svijeta kakav on zna da bude. Taj svijet jesu dva kontrasta i dve sušte suprotnosti. Buka i ritam naspram totalne tišine i mira. U oba ta svijeta naći će se glavni lik ovog filma i vjerno nam dočarati obe te strane. Oba ta svijeta, zapravo, imaju svoje dobre i loše segmente, koji dolaze do iražaja u zavisnosti od naše perspektive i životnih stavova. Isto tako, ovo je priča o vezi, ljubavi i prijateljstvu. Taj odnos poljuljaće Rubenov gubitak sluha i dovesti do novih događaja i sutuacija, onih koji će njihove živote promijeniti, ali promijeniti i njih same.

U ulozi Rubena, odlično se snašao Riz Ahmed. Sa malo teksta dočarao je momka koji prolazi dve faze ličnosti. Njegova transformacija, u smislu karaktera i stavova, zapravo je posljedica date životne okolnosti i njegovog prilagođavanja na nju. Takođe, treba pohvaliti zvuk, odnosno, tišinu koja vlada tokom filma. Upravo njima, reditelj pokušava da dočara svijet iz perspektive nekoga ko je okružen bukom, ali kasnije ostaje bez sluha.

Dobrog scenarija, glume i režije, „Sound of Metal“ je vrlo dobra i krajnje iskrena drama. Bez patetike i onih ukrasa koji često znaju biti prisutni u filmovima ove tematike, govori o problemu kroz, prije svega, intimnu priču. Na trenutke emotivan i težak, svakako je vrijedan naše pažnje i zasluženo je pobrao pohvale kritike i publike. Film koji će nas rastužiti, ali i podsjetiti na to koliko, zapravo, imamo razloga da budemo srećni i da istinski uživamo u životu.