Malo je reditelja koji mogu da se pohvale Zlatnom palmom u svojim vitrinima. Još je manje onih koji su ovu, jednu od najprestižnijih filmskih nagrada na svijetu osvajali dva puta. Jedan od malobrojnih kome je to pošlo za rukom jeste i proslavljeni austrijski reditelj Mihael Haneke (Michael Haneke). Prvi put Zlatnu palmu osvaja 2009. godine za filma „Bijela traka“, a drugi put samo tri godine kasnije za „Ljubav“(Amour), jedan od najnagrađivanijih i najbolje ocijenjenih filmova te 2012. godine. Oskar, Zlatni globus i još mnoge nagrade samo su neke koje je ovaj film osvojio, a kojih je na kraju, sve ukupno bilo 81.

Piše: Vedran Grahovac

Radnja filma većim dijelom smještena je u stan Žorža (Georges) i Ane (Anne) supružnika i profesora muzike u penziji. Oni dane provode mirno kako to obično i biva kod ljudi tih godina. Njihov skladan penzionerski život poremetiće Anina bolest. Njoj se oduzima jedna strana tijela i za vrlo kratko vrijeme postaje žena koja zavisi od pomoći drugog. Tu pomoć dobiće od svog supruga koji će nesebično učiniti sve da njena bolest bude što bezbolnija ukoliko je to uopšte u novonastaloj situaciji i moguće.

Inspirisan svojim ličnim iskustvima koji se odnose na gubitak dragih osoba, Haneke nam prezentuje jednu od najljepših, najrealnijih i najtužnijih bračnih priča posljednjih nekoliko godina na filmu. Priču o braku koji se temelji na poštovanju i koji je prije svega, jedno veliko prijateljstvo. To je onaj višegodišnji odnos u kome je za razumijevanje dovoljna tišina, a za komunikaciju nisu potrebne riječi. Zapravo, odnos Žorža i Ane temelji se na djelima, a koja govore više od bilo kakvih riječi. Upravo njima i požrtvovanošću, Žorž će pokazati koliko mu je zaista stalo do Ane. Iako u poznim godinama za koje mnogi kažu da su kraj života, svojom brigom i pažnjom čak i o najsitnijim detaljima, Žorž pokazuje da godine ne moraju uvijek biti presudne. Odnosno, da nas one ne moraju sputavati u želji i volji da pomognemo onome koga najviše volimo. Kao glavni izvor i pokretačku snagu te volje i želje Haneke koristi upravo ljubav. Onu istinsku i bezuslovnu, a koju posjeduju i likovi ovog filma.

Sa druge strane, „Ljubav“ govori o gubitku nama dragih ljudi. Gubitku kao nečemu neminovnom na šta najčešće ne možemo uticati. Bez obzira na to, možemo da utičemo na to kako ćemo se prema njemu odnositi. U tom smislu, Haneke se suštinski bavi našom reakcijom na taj gubitak. Upravo kroz lik Žorža i kroz njegove postupke vidimo da taj odnos ne mora uvijek da bude gubitnički i da on može da znači — borbu. Zapravo, taj odnos je puno više od ‘hvatanja za slamku’ odnosno, on je nepristajanje na poraz i predaju. On je dostojanstven, odnosno bar pokušaj da bude dostojanstven.

 U ulogama supružnika sjajne uloge ostvarili su Žan Luis Trintignat (Jean Louis Trintignant) i Emanuela Riva (Emmanuelle Riva). Svojim izvedbama, umijećem i velikim glumačkim iskustvom, doprinijeli su autentičnosti prikaza braka kojeg gledamo na filmu. Njihove uloge su prirodne i jednostavne, ostavljaju utisak da gledamo stvarni život na filmu, odnosno jednu njegovu epizodu. Vrlo autentični, upravo njih dvoje daju posebnu čar ovom filmu, čineći ga onakvim kakav on jeste. Sjajna Emanuela Riva u ulozi Ane odradila je odličan posao, a što je prepoznala i kritika. Za ovu ulogu Riva osvaja nominaciju za Oskara, Zlatni globus i mnoge druge nagrade.

Ostajući vjeran svom filmskom izražaju, Haneke još jednom snima dobar film koji se i pored kvaliteta vjerovatno neće svidjeti svima. Istovremeno jednostavna i kompleksna, „Ljubav“ je drama koja odiše iskrenošću, prikazujući život kakav on jeste. Život protkan ljubavlju, ali i bolom. Ovo je jedan od onih „bergmanovskih“ filmova koji često nisu laki i prijatni za gledanje, kao i tema o kojoj film govori. „Ljubav“ je posveta braku i bezuslovnoj ljubavi.

Godina: 2012.

Država: Austrija, Njemačka, Francuska.

Reditelj: Michael Haneke.

Scenario: Michael Haneke.

Uloge: Jean-Louis Trintignant, Emmanuelle Riva, Isabelle Huppert.

Žanr: Drama.

Trajanje: 127 minuta.

Napiši komentar