Francuska je poznata po mnoštvu kafića i restorana od kojih se kao specifična vrsta izdvajaju bistroi. Spoj kafane i restorana, bistroi su dio francuske kulture i identiteta. Upravo su oni često korišteni kao dio scenografije, ali i kao „likovi“ od suštinskog značaja za samu radnju mnogih filmova. Jedan takav restoran, po imenu „La Belle Epoque“ je mjesto odvijanja radnje istoimenog francuskog filma iz 2019. godine. U njemu se desio sudbonosni susret dvoje mladih ljudi koji će promijeniti njihove živote.

Piše: Vedran Grahovac

Radnja filma prati srednjovječni par Viktora (Victor) i Marin (Marrian) čiji je brak odavno u krizi. On je crtač karikatura, odavno bez posla koji nikako da se privikne na novo digitalno doba koje kao da ga „jede“. Ona je puna života i elana i kao takvoj joj on smeta, te odlučuje da prekine sa njim. Kada Viktor dobije poklon bon za usluge agencije čiji je vlasnik prijatelj njegovog sina, odlučuje se da ga iskoristi i pokuša da unese dašak svijetla u svoj apatični život. Inače, ta agencija svojim klijentima pruža mogućnost da se na par dana vrate u istorijsku epohu koju žele i da budu šta hoće. U sklopu svojih usluga oni prave čitava naselja u vidu setova, sa glumcima i scenarijem, stvarajući kod klijenata osjećaj da su dio jedne stvarne priče. Na osnovu toga Viktor dolazi na ideju da se „vrati“ u 1974. godinu u Lion i da „oživi“ susret sa djevojkom koja će mu kasnije postati supruga, a koji se odigrao upravo u restoranu „La Belle Epoque“.

Pričajući priču na dva nivoa, jedan stvarni, drugi kao dio simulacije u restoranu, reditelj oslikava portret jednog braka kojem dolazi kraj. Njega čine supružnici dijametralnih stavova, energija i pogleda na svijet. Između njih već odavno više nema strasti. Kao takav, taj brak je osuđen na neminovnu propast kao roba kojoj, defakto, ističe rok trajanja. Tu propast, bježeći od problema, gotovo pa iz očaja Viktor će pokušati izbjeći tako što će se bar nakratko „vratiti“ u 1974. godinu.

Nemajući sadašnjost, upravo mu prošlost ostaje kao jedina nada i sredstvo pomoću kojeg će svom životu vratiti ili bar pokušati da vrati smisao, a koji je u ovom slučaju simulacija nečega što je bilo davno i pokušaj da se uhvati nešto što se uhvatiti ne može. On je potraga za vremenima u kojima smo bili srećni i pokušaj da to opet budemo. Jureći taj smisao Viktor upada u očaj koji mu je, ispostaviće se, bio neophodan da svoj život opet oživi. Upravo očaj i simulacija nečega što je bilo davno dovešće do spleta raznih okolnosti i događaja koje nam neminovno kreira život, potvrđujući pravilo da nikada nije kasno da počnemo živjeti ispočetka. Iako teško, to je ipak moguće.

Kroz dešavanja na setu, odnosno u restoranu „La Belle Epoque“, reditelj vjerno prenosi duh Francuske sedamdesetih godina. Tu atmosferu pored autentične scenografije upoznajemo iz ugla glavnog junaka i njegove intimne priče. U tom smislu, ovo je priča o životu, mladosti i njenoj prolaznosti. Životu koji prolazi kao tren stavljajući nas jednog trenutka u poziciju da nam sadašnjost postaje prazna i besmislena, a sjećanja i žal za prošlim vremenima od krucijalnog značaja.

Odličan scenario i ideju reditelj uspijeva da iskoristi kroz mnoštvo živopisnih likova i ispriča jednu kompleksnu, duhovitu i melanholičnu priču o: braku, životu, mladosti i ljubavi. Kroz priču u priči „La Belle Epoque“ nam donosi dašak nostalgije koja će nas vratiti u prošla vremena. Zabavan, dobro režiran, „La Belle Epoque“ je inteligentan i odličan film pun emocije, protkan finim humorom. Film pun šarma, dobre muzike i francuskog duha.

Godina: 2019

Država: Francuska, Belgija

Režija: Nicolas Bedos

Scenario: Nicolas Bedos

Uloge: Daniel Auteuil, Guillaume Canet, Doria Tillier, Fanny Ardant

Žanr:Drama, komedija, romansa

Trajanje: 145 minuta

Napiši komentar