Remember: Duhovi prošlosti i sjećanja koja bole

Mnogo puta do sada tema Aušvica bila je inspiracija rediteljima širom svijeta. Veliki i skupi filmovi, istorijske drame ili pak nešto sasvim drugačije poput „Šaulovog sina“ samo su neki od filmskih okvira u kojima su se reditelji bavili Aušvicom i strašnim zločinama u istoriji čovječanstva. U filmu „Sjećanje“ (Remember) iz 2015. godine reditelj Atom Egoyan koristi Aušvic kao temelj da nam ispriča njegove posljedice mnogo godina nakon odigranih zbivanja.

Piše: Vedran Grahovac

Ranja filma prati Zeva Guttmana, čovjeka u poznim godinama koji boravi u staračkom domu. Već na početku saznajemo da mu je supruga preminula, kao i to da je dementan. Nakon dogovora sa Maxom, prijateljem iz doma, i uputa koje u vidu pisma dobija od njega, Zev bježi iz ove ustanove i kreće na putovanje. Ono je do detalja isplanirano od strane Maxa, čovjeka koji je sa Zevom preživio Aušvic i kome je takođe porodica ubijena. Zapravo, oni su isplanirali zajedničku osvetu čiji je kreator Max a njen realizator bi trebao biti Zev.

Spajajući žanrove drame, misterije i trilera, Egoyan se bavi temom prošlosti kao neizostavnim dijelom naše ličnosti i naših života. I nakon mnogo godina, htjeli to ili ne, upravo prošlost kreira naše živote i konsekvence koje često znaju biti pogubne. Upravo o tim konsekvencama koje dolaze na naplatu pred sam kraj života govori i „Sjećanje“. Takođe, ovo je priča o jednoj iz mnogo razloga specifičnoj osveti kao obećanju koje smo dali sebi, ali i bližnjima. Ta osveta postaje smisao našeg postojanja i ono što nas održava u životu. Za razliku od nekih savršenih holivudskih osveta ova je nerijetko nespretna i ne ide po planu. Baš kao i sam život koji često ne možemo kontrolisati i koji se zna odvijati mimo naše volje. To je osveta čovjeka treće dobi i na neki način je njegov obračun sa prošlošču i sopstvenim „ja“. To „ja“ kao i cjelokupno njegovo biće talac je te iste prošlosti koju Zev pokušava da razotkrije rješavajući se raznih demona.

Na tom putu obračuna sa demonima Zev će proći kroz razna iskušenja hodajući na granici onoga što zovemo zakon. Slijedeći slijepo upute iz pisma i boreći se sa demencijom proći će kroz mnoge vrlo opasne situacije. Kroz njih i likove koje upoznajemo polako slažemo kompleksnu sliku Zeovog života, njegove prošlosti i njega kao ličnosti.

Stavljen u vrtlog sudbine Zev je obilježen za cijeli život, kao i ljudi oko njega. Upravo to razlog je njegovih sjećanja ili bar pokušaja da do njih dođe. Putujući do cilja, a prema uputama iz pisma on „kopa jamu“ u koju nerijetko i sam upada. Bez obzira na to on i dalje putuje i traga sve do onoga časa kada saznaje istinu a koju reditelj vješto skriva od nas i Zeva sve vrijeme filma. Upravo taj dramski obrt daje posebnu čar ovom filmu, šaljući nam poruku koliko se život sa nama ponekad zna poigrati i koliko smo zapravo kompleksna i slojevita bića. U ulozi Zeva našao se Cristopher Plummer odradivši sjajan posao. To je jedna od onih uloga koja nosi cijeli film, gdje je lik koji se tumači u skoro svakom kadru. Plummer uspijeva da vjerno dočara lik starog, umornog i bolesnog Zeva i stvori kod gledaoca onaj osjećaj autentičnosti stvarnoga života. Kao jednog od najboljih epizodnih likova treba spomenuti Deana Norrisa u ulozi okrutnog policajca, sina naciste koji i sam gaji nacističke ideje. Susret njega i Zeva u kući policajca možemo izdvojiti kao jednu od najboljih dramskih scena i epizoda u filmu.

I pored same okosnice scenarija koja donekle zvuči klišeizirano, reditelj Egoyan ipak uspijeva da priču realizuje sa odmakom od klišea bar u većem dijelu filma. Uspijeva da snimi sasvim solidnu dramu sa izvrsnom izvedbom Plummera, koja pritom ima dozu misterije i tilera a koji uspješno funkcionišu i kao cijelina. „Sjećanje“ je još jedna u nizu priča o Aušvicu postavljena na platno na malo drugačiji način. Film o demonima prošlosti i sjećanjima koja bole.