Nagrada Oskar najpoznatija je i najpriznatija filmska nagrada na svijetu. Zlatna palma, nagrada za najbolji film koja se dodjeljuje na festivalu u Kanu, pored Zlatnog lava u Veneciji i Zlatnog medvjeda u Berlinu je uz Oskar najzvučnija a svakako i najbitnija u svijetu filma, naročito kada govorimo o Evropi. 

Piše: Vedran Grahovac

Mnogi veliki reditelji poput Tarantina svoje karijere počinjali su upravo na festivalu u Kanu, dok su neki osvajali Zlatnu palmu nakon što su se već odavno afirmisali i snimili određen broj velikih filmova kao što je to  bio slučaj sa Bong Joon Hoom prošle godine, kada je ovu prestižnu nagradu osvojio za film “Parazit”. Godinama unazad festival u Kanu održao je visok nivo glamura, ali i epitet festivala na kojem se pojavljuju velika evropska i holivudska imena.  Quentin Taranitno, Emir Kusturica, Francis Ford Copola, Abbas Kiarostami, Ken Loach i Michael Haneke samo su neki od  reditelja koji su osvajali ovu prestižnu nagradu. S obzirom da je filmski svijet ove godine ostao uskraćen za  73. izdanje Kanskog festivala u nastavku teksta navedeno je pet velikih filmova  koji su osvojili glavnu nagradu ovog festivala. U nadi da ćemo sljedeće godine čitati i pisati o filmovima sa ove prestižne manifestacije prisjećamo se nekoliko  filmova ovjenčanim Zlatnom palmom.

Podzemlje

Sa budžetom od oko 14 milona dolara jedan je od najskupljih filmova sa ovih prostora ikada. Britanski filmski institut proglasio ga je najboljim filmom  snimljenim na Balkanu. Po scenariju Dušana Kovačevića Kusturica uspjeva da snimi originalan i nevjerovatno vizuelno raskošan film. Smješten u period drugog svjetskog rata u Beograd prati čovjeka koji grupu ljudi i svojih prijatelja drži zatvorene u velikom podrumu, jednom improvizovanom „naselju“ i govori im kako rat i dalje traje. Zapravo rat koji je odavno završen koristi kao izgovor za manipulaciju i mnoga zla koja će učiniti tim ljudima. Ova antiratna priča zapravo je reakcija Kusturice na raspad zemlje u kojoj je rođen, kako je jednom i sam rekao. Upravo ovaj film nalazi se na mnogim svjetski relevantnim filmskim listama kao jedan od najboljih, najoriginalnijih i najnadrealnijih ikada. U njemu Kusturica pokazuje vrhunac svog filmskog umijeća zbog kojeg će postati jedan od najcjenjenijih reditelja ne samo u regionu nego u Evropi ali i svijetu. Mnoga velika glumačka i rediteljska svjetska imena navodila su Podzemlje kao jedan od filmova zbog kojih su se uopšte počeli baviti sedmom umjetnošću. Danas, iz ove perspektive, možemo reći da je „Podzemlje“  u svakom smislu i dalje veliki film koji je izvršio ogroman uticaj na mnoge filmske stvaraoce širom svijeta.

Apokalipsa danas

Film rađen po motivima knjige „Srce tame“ od Josepha Conrada prati mini posadu kapetana Willarda. On je po kazni dobio zadatak da u kambodžanskim džunglama pronađe odmetnutog bivšeg američkog generala Kurtza koji je postao vođa i jedna vrsta boga lokalnim domorodcima i ima vrlo surove metode vladanja. Za ovaj film možemo reći da je jedan od najkompleksnijih filmskih poduhvata u istoriji filma. To nije film o Vijetnamu, taj film je Vijetnam, rekao je jednom Kopola aludirajući na paklene uslove u kojima je film nastajao.  Zbog same tematike Kopola je  finansirao veći dio filma kako bi zadržao autorsku i kreativnu slobodu. Probijanje rokova, uništenje cjelokupnog seta zbog vremenskih nepogoda kao i sukob Kopole sa Brandom koji je kasnio na snimanje i došao vidno udebljan, samo su neke od kontraverzi koji su pratile ovaj “dva puta ozbiljniji producentski poduhvat od oba Kuma zajedno”, kako je jednom izjavio Kopola, reditelj ovih filmova. Britanski kritičari su ga proglasili najboljim filmom na svijetu u posljednjih 30 godina. Uz to „Apokalipsa danas“ osvojila je Zlatnu palmu, Zlatni globus, Baftu i mnoge druge nagrade i ušla na mnoge relevantne svjetske liste najboljih anti(ratnih)filmova ikada. I danas kada gledamo ovaj film možemo reći da ni u jednom segmentu nije izgubio na kvalitetu pa i aktuelnosti. I dalje, toliko godina kasnije je hrabar, provokativan i preispituje ulogu američke spoljne politike. Takođe, treba pomenuti da „Apokalipsa danas“ ima jednu od najboljih uvodnih scena na filmu ikada. Film koji se bavi čovjekom, onim što on jeste i što on zapravo postaje u ratu. „Apokalipsa danas“ uz trilogiju „Kum“ ostvarenje je u kojim je Kopola ušao u antologiju svjetskog filma.

Ljubav

Uz Emira Kusturicu, Michael Haneke je jedan od samo nekoliko reditelja na svijetu koji su dva puta osvajali Zlatnu palmu. Nakon „Bijele trake“ ovu nagradu Haneke osvaja za „Ljubav“, jedan od najnagrađivanijih i najbolje ocijenjenih filmova te 2012. godine. Film prati supružnike, profesore muzike u penziji i njihovu borbu sa bolešću. Kroz tu bolest, koja je i očigledan odlazak sa ovoga svijeta, Haneke nam donosi jednu od najtužnijih i najrealnih priča o braku i tome kakav bi on zapravo trebao da bude. Odnosno, braku koji je prije svega prijateljstvo i poštovanje jer u tim godinama, pod uslovom ako je pravi, on to zaista i jeste. „Ljubav“ nije bioskopski komercijalni film i mnogima će biti težak za gledanje, što zbog teme tako i svoje uvjerljivosti. Zapravo, „Ljubav“ je autentičan  prikaz života kakav on jeste. Surov, bolan i krajnje predvidiv. Veliki film sa dvije sjajne uloge.

Parazit

Prvi film iz Južne Koreje u istoriji koji je osvojio Oskara i film koji je iz mnogo drugih razloga  obilježio 2019. i 2020. godinu. Sa četiri osvojena Oskara i više od 271 nagrade, od kojih su mnoge najznačajnije u svijetu filma (Oskar, Zlatna palma, Zlatni globus, Bafta…) oborio je mnoge rekorde i ušao u istoriju. Nakon nekoliko sjajnih filmova (Sjećanja na ubistvo, Majka, Ledolomac) i vrlo uspješne karijere Bong Joon Ho snimio je po mnogima svoj najbolji i najzreliji film. „Parazit“ prati dvije porodice iz dva totalno različita klasna i ekonomska statusa. Surov, šokantan i krajnje radikalan predstavlja prikaz ne samo južnokorejskog društva nego i svijeta u kojem živimo. To je svijet lovaca i lovina, laži i prevara. U njemu novac je često jedini ideal kome teži savremeni čovjek koji je gramziv, pohlepan i spreman da gazi preko mrtvih zarad svog luksuza i komfora. Takođe, za kratko vrijeme „Parazit“ je uspio da ujedini kritiku i publiku u mišljenju da se zaista radi o remek-djelu. Film kojim Bong Joon Ho pokazuje i dokazuje da se može snimiti vrlo kvalitetan i umjetnički film a koji pritom može biti bioskopski hit i prijemčiv široj publici. Ovaj južnokorejski biser je samo potvrda činjenice da je Južna Koreja već godinama jedna od boljih svjetskih kinematografija bogata sjajnim i vrlo talentovanim rediteljima kakav je i Bong Hoo Joo.

Ja, Danijel Blejk

Ken Loach, reditelj ovog filma, takođe spada u malobrojnu i odabranu grupu reditelja koji su Zlatni palmu osvajali dva puta. Poznat po društveno angažovanim dramama za koje često kažemo da su i dokumentarne i u ovom filmu donosi jedan krajnje surov i uvjerljiv prikaz „malog“ čovjeka koji je žrtva birokratskog sistema. Taj čovjek je Danijel Blejk koji ostaje bez posla i upada u začarani kafkijanski krug iz kojeg izlaza gotovo pa nema. Kroz priču o Blejku Loach  na  krajnje razumljiv, jednostavan a opet maestralan i realan način govori o čovjeku koji je za sistem puki broj, statistički podatak i šifra kod psihijatra. Hrabar, direktan i društveno angažovan “Ja, Danijel Blejk” se bavi vrlo ozbiljnim pitanjima i malo koga ostavlja ravnodušnim. Pored osvojene Zlatne palme i drugih nagrada ovaj film našao je put do velikog dijela publike, ali i pobrao odlične ocjene kritike.

Parazit: Jeziva priča o pohlepi i društvu klasnih razlika

Napiši komentar