Kada se 2007. godine pojavio rumunski film „4 mjeseca, 3 sedmice i 2 dana“ osvojio je Zlatnu palmu, mnoge druge važne nagrade i nominacije. Upravo ovaj film na neki način postavio je temelje  onoga što će se kasnije nazvati Novi rumunski talas i otvorio put mnogim rumunskim filmovima na raznim evropskim festivalima. Pored toga, ovaj film je značajan jer se bavi jednom vrlo bitnom temom koja je nerijetko tabu a to je abortus. Iako nije izazvao pažnju javnosti ni blizu kao rumunski film, „Never Rarely Sometimes Always“ iz 2020. takođe se bavi ovom temom (s tim da je prekid trudnoće ovdje legalan) i to na jedan poprilično sličan način.

Piše: Vedran Grahovac

Radnja filma prati sedamnestogodišnju Autumn o kojoj ne znamo mnogo. Saznajemo da živi u ne baš skladnoj porodici i da radi kao trgovkinja u jednom marketu. Nakon što test na trudnoću bude pozitivan, zajedno sa koleginicom iz marketa odlazi na put da izvrši abortus. Osim drugarice, svoju odluku da ne želi da rodi dijete ne govori nikome pa čak ni članovima svoje porodice. Ovaj put biće put u nepoznato i nešto novo i zapravo čini veći dio filma.

Iako se bavi vrlo angažovanom društvenom temom, rediteljka Eliza Hittman ipak ne polazi od one najšire perspektive u smislu da primarno akcenat stavlja na društvo i njegov odnos prema prekidu trudnoće. Stavljajući u fokus sedamnestogodišnju Autumn događaje nam prikazuje iz njenog ugla a koji se temelji na čvrstoj i već donesenoj odluci da po svaku cijenu želi prekid trudnoće. O tom prekidu ona ne govori mnogo i ponaša se kao da je u pitanju bilo koja druga i manje bitna odluka. Za nju, prekid se jednostavno mora desiti i tako mora biti.

Mozaik prijateljstva

Ovaj nimalo lagan put ona će proći sama, bez podrške i pažnje porodice. Zapravo, zajedno sa drugaricom otići će u neke nepoznate „prostore“ u kojima će određena iskustva imati prvi put i prije vremena se suočiti  sa onim što nazivamo život. U tom smislu „Never Rarely Sometimes Always“ govori o jednom bolnom i vrlo stresnom putu a koji za cilj ima abortus. To je put na kojem smo se iznenada našli i na kojem nam nije ostalo puno vremena da sa njega skrenemo, što u stvari silno i želimo.

Takođe, iako ne primarno, ovo je priča i o prijateljstvu, i to onom iskrenom koje svoju punu vrijednost pokazuje u teškim trenucima koje nam nerijetko servira život. Upravo te situacije iz ljudi izvlače ono najbolje podstičući ih na istinska djela lišena suvišnih riječi i mnogo pričanja. Takva djela i prijateljstvo izrodiće i ova neplanirana i nimalo prijatna situacija u kojoj će se naći junakinja ovog filma.

Uprkos teškoj temi koja daje prostora za određeni emotivni naboj, njega u ovom filmu nema mnogo. Sve do jednog i ključnog trenutka a koji se odnosi na sam naslov filma. To je scena u kojoj glavna junakinja razgovara sa stručnim licem,  zapravo odgovara na pitanja sa ponuđenim odgovorima: nikad, rijetko, ponekad, uvijek, iz kojih po prvi put saznajemo mnoge intimne stvari iz Autumninog života. Te stvari nerijetko su mučne, teške, i iz njih shvatamo šta je prethodilo ovom putu. Iako one nisu detaljno razjašnjenje, zapravo su sasvim dovoljne da nam daju smjernice i određenu predstavu njenog života. Upravo ova scena jeste vrhunac ovog filma, kako emotivno tako i dramaturški.

Dvije dosta dobre uloge odigrale su Sidney Flanigan kao Autumn i Talia Ryder kao njena drugarica Skyler. Vrlo realističan „Never Rarely Sometimes Always“ je jedan od onih festivalskih filmova koji nije zabavan niti namijenjen za širu publiku. Kao takav sigurno se neće svidjeti svima iako je riječ o sasvim dobrom filmu ako posmatramo mnoge njegove segmente. Obrađujući vrlo značajnu temu, ne samo za američko nego i mnoga druga društva, ovaj film se na jednostavan, realan i krajnje iskren način dotiče pitanja koja su bitna i o kojima svakako treba razgovarati.

Godina: 2020

Država: Velika Britanija, Amerika

Režija: Eliza Hittman

Scenario: Eliza Hittman

Uloge: Sidney Flanigan, Talia Ryder, Sharon Van Etten, Eliazar Jimenez

Žanr: drama

Trajanje: 101 minuta

Autizam

Napiši komentar