The Guilty: O krivici i iskupljenju na drugačiji način

Iako ne često, ipak se dešava da reditelji snimaju film čija se radnja odvija u jednom skučenom i ograničenom prostoru. Snimanje takvih filmova zapravo je hrabra odluka s obzirom na to da su glumci uskraćeni za klasičnu scenografiju. Upravo taj „hendikep“ vrlo često zna biti motivacija da daju svoj maksimum i na neki način nadoknade taj nedostatak scenografije, bar u onom klasičnom smislu.

Piše: Vedran Grahovac

Posljednjih godina bili smo svjedoci mnogih filmova čija se radnja odvija u jednoj prostoriji sa samo nekoliko glumaca („12“, „Čovjek sa Zemlje“, „Potpuni stranci“ i mnogi drugi). Sa druge strane, iako ih je bilo, filmove ove vrste, ali samo sa jednim likom nemamo baš često prilike gledati. Jedan takav film jeste i “The Guilty“(Den skildyge) iz 2018. godine koji je bio nominovan za Oskara u kategoriji najboljeg stranog filma, kao kandidat Danske. Zapravo, samo na trenutke vidimo ostale likove koji su sporedni i nebitni, dok glavni lik veći dio filma priča na telefon, a mi na taj način pratimo tok radnje.

Radnja filma smještena je u kancelariji policijske službe za hitne slučajeve. Alkoholičari i ljudi koji su doživijeli nesreću samo su neki od onih koji zovu i traže pomoć. Nakon toga službenici ovog centra kontaktiraju kolege na terenu koji povrijeđenima pružaju pomoć. U toku jednog takvog poziva Iben, Asger, glavni lik filma i jedan od zaposlenih u centru, shvata da je njegovu sagovornicu kidnapovao suprug dok je njeno dvoje maloljetne djece ostalo samo kod kuće. Izlazeći iz okvira svojih ovlašćenja i procedure Asger stupa u kontakt sa Matildom, kćerkom Iben, striktno joj obećavši da će sa njenom majkom biti sve u redu.

Gradeći radnju postepeno i sporo, reditelj nam ne daje puno podataka o Asgeru. Gledajući film shvatamo da je on u centru privremeno, da mu nedostaje rad na terenu i da sutradan ima vrlo bitno suđenje. Iako naziremo da sa njim nije sve u najboljem redu, između ostalog i zbog sutrašnjeg suđenja, reditalj nam planski i ni malo slučajno postepeno otkriva detalje, dok ćemo istinu saznati na kraju.

Ovaj danski film zapravo je priča o krivici do koje dolazi spletom raznih okolnosti koje su se možda i mogle izbjeći. To je ona proganjajuća krivica koja mijenja nas i naše živote. Uz nju obično dolaze situacije nakon kojih nema povratka i poslije čega se suočavamo sa posljedicama i ličnim preispitivanjima. Upravo ta krivica u velikoj mjeri doprinijeće tome da se Asger emotivno uključi u ovaj slučaj, koji bi mu u nekim drugim okolnostima vjerovatno bio obična rutina.

Sa druge strane, „The Guilty“ možemo posmatrati i kao jedan vid pokušaja iskupljenja koje predstavlja novi početak ili bar pokušaj da do njega dođemo. To iskupljenje nam je neophodno prije svega da bismo normalno funkcionisali i vratili se u onaj stadijum koji nazivamo uobičajenim životom. U tom smislu „The Guilty“ govori o teretima bliske prošlosti kao demonima koji nas proganjaju, upravljaju nama i našim životima.

Od početka telefonskog razgovora između Asgera i Iben mi zapravo počinjemo pratiti psihološku dramu koja prerasta u vrlo napet triler. Koristeći krupne kadrove Asgerovog lica, njegovu mimiku i facijalne ekspresije, reditelj Mooler uspijeva da od telefonskog razgovora kreira igru „mačke i miša“ i stvori potrebnu napetost koja krasi dobre trilere. Toj atmosferi dosta dobrom izvedbom doprinio je Jakob Cedergren koji je kao centralni lik u svakom kadru filma.

I pored činjenice da se odvija u jednoj prostoriji sa jednim likom „The Guilty“ je dobar, napet i dinamičan triler koji možemo posmatrati i kao psihološku dramu. Svojom originalnom idejom i koncepcijom zapravo čini da nedostatak klasične scenografije ne moramo uopšte posmatarati kao hendikep. Kvalitet ovog filma prepoznale su kritika i publika, o čemu svjedoči i 36 nagrada koje je osvojio. U moru već viđenih i šablonskih trilera „The Guilty“ je pravi biser i potpuno osvježenje. On je dokaz da za dobar i kvalitetan film nije potreban veliki budžet, kao i to da Danska već godinama ima odličnu kinematografiju koju slobodno možemo svrstati u jednu od najboljih u Evropi.