Svojom novom knjigom Nervus vagus i druge priče Milanka Blagojević je nastavila da proširuje svoj literarni svijet, koji je započela Mandarinskim patkama, pokazujući potencijale za proširivanje na druge forme, kao što je roman.

Piše: Fedor Marjanović

Zbrika je podijeljena u tri cjeline, “Pretis lonac, “Nervus vagus” i “Pisma”. Iako posljednja tematski može da stoji samostalno kao omanji epistolarni roman, ono što sve priče povezuje su emotivni naboj koji Milankini junaci osjećaju u sukobu sa svakodnevnim životnim preprekama.

U “Pretis loncu” okupljene su pripovijetke koje su naslovljene po određenom jelu (“Kiseli kupus”, “Palenta”, “Punjene paprike”, “Mesni narezak”) ili kuhinjskom pomagalu (“Pretis lonac”). Većina pripovjedaka počinje receptom, a kuhinjska terminologija iz naslova postaje centralni simbol sa kojim se poistovjećuju junaci. Ciklus “Nervus vagus” povezuje nekoliko priča iz svakodnevnog života, od mondenih događaja kao što su susret u vozu, životnih prekretnica poput odlaska u penziju, do dramatičnih kao što su dijagnoza raka ili smrt voljene osobe. “Pisma” su epistolarni roman u malom, kroz koji pratimo tok svijesti Crvenog mrava u pismima njegovoj bivšoj djevojci, Jeleni.

Već na osnovu forme pripovjedaka iz prve cjeline može se otkriti tematski opseg pripovijedanja Milanke Blagojević. Ona je pripovjedač svakodnevnog. Njene priče se često fokusiraju na jedan trenutak junakovog uobičajenog života u kojem se otkrivaju svi njegovi egzistencijalni problemi. U “Pismima” vijest o tome da se bivša djevojka udala postaje okidač imaginarne prepiske. Iako se crveni mravi, koji su lajtmotiv ove cjeline, direktno dovode u vezu sa Jelenom, oni su zapravo proizvod njegovih misli, zbog čega se i potpisuje kao Crveni mrav. To je zapravo domen kojim se autorica najviše bavi, psihičko stanje junaka. Spoljašnji događaji su najčešće povod iz kojega se razvija minijaturni tok svijesti likova. Recept za kiseli kupus postaje razlog junakinjinog preispitivanja sopstvenog života, a uspješna upotreba pretis lonca drugu junakinju dovodi do nervnog sloma. Pripovijedanje misli junaka teče veoma prirodno, a česta prebacivanja iz trećeg u prvo lice su skoro neprimjetna, što govori o povezanosti naratora sa likovima, kao i o spretnoj upotrebi jezika.

Na kraju prve pripovijetke, “Kiseli kupus”, pravi se referenca na Gospođu Dalovej Virdžinije Vulf, što nije nimalo slučajno. Kao što je u pomenutom romanu spisateljica pokazala koliko romaneskno uzbudljiv i bogat može da bude dan jedne obične domaćice, tako i Milanka gradi minijaturne verzije romana Vulfove, često na osnovu samo nekoliko trenutaka iz junakovih života.

Izbor naslova Nervus vagus nije nimalo slučajan i nije napravljen da bi izdvojio istoimenu priču, iako ona jeste među najboljima. Sam termin označava lutajući živac kojem je glavna funkcija da spaja naše emocije sa tijelom, odnosno da izaziva tjelesne reakcije na različita osjećanja. Ovaj nerv lutalica je nešto što je zajedničko svim Milankinim senzibilnim junacima.

Izuzevši “Pisma” u kojima je zastupljen muški junak, u ostalim pričama, uz određene izuzetke, u glavnoj ulozi priča se nalaze žene. Iz tog razloga ova knjiga se stereotipno može posmatrati kao “ženska”, iako ona uveliko odstupa od osnovnih uzusa jeftine “ženske” literature. Dok je narativni cilj pomenute književnosti happy end koji uglavnom završava brakom, Milanka Blagojević preispituje kakav život slijedi nakon tog happy end-a. Njene junakinje su uglavnom udate žene koje najčešće povezuje osjećaj zarobljenosti u sopstvenom životu. Razlozi toga su neispunjenost, manična potreba za savršenstvom, nedostatak novca, smrt i ostali. Osim što ih gleda kao individue, ona ih posmatra kao društvene objekte kojima je određen obrazac ponašanja nametnut. U svojim pričama zaviruje ispod šarene zavjese happy end-a.

Sa druge strane, junaka “Pisama” je predstavljen kao romantičar koji kaska sa vremenom. Prilagođavajući junaka svom peru, autorica je stvorila lik senzitivnog sanjara, kojem je antipod Jelena kojoj su pisma upućena, hladna i proračunata žena, proizvod svoga vremena.

Ako bi se zbirci moglo nešto zamjeriti, to bi bilo što nekolika priča nisu na jednakom nivou kao ostale, iako se bave veoma ozbiljnim temama (“Mesni narezak” tematizuje ratna dešavanja) i što među određenim pričama postoji prevelika sličnost što može dovesti do blagog osjećaja monotonosti. (Iako tematski najkonzistentnija, cjelina “Pretis lonac” ima ovaj problem, jer je u svakoj junakinja domaćica u kuhinji.) Ipak, druga “zamjerka” upućuje na to da je kao spisateljica Milanka Blagojević došla do dovoljne stilske i tematke fokusiranosti da pokuša pisati druge forme, kao što je roman. Na romaneskni potencijal upućuje pogotovo ciklus “Pisma”.

Nervus vagus je solidno ostvaranje domaće književne scene, djelo koje se bavi našom intimnom svakodnevnicom i u najstinijim trenucima otkriva scene najvećih tragedija.

Napiši komentar