„Dobar si. Zasereš pa se izvinjavaš. Ne radiš u ministarstvu. Grijeh je biti uljudan? Bićeš uljudan u palati kada budeš radio kao batler. Ovo ti je pravi svijet, ovdje smo mi uvijek u pravu.“ (citat iz filma)

Piše: Vedran Grahovac

Kategorija najboljeg stranog filma jedna je od onih koja uglavnom ima kontinuitet kvalitetnih filmova kada govorimo o Oskarima. I prošle godine konkurencija od pet filmova bila je poprilično jaka u kojoj je apsolutni favorit bio „Parazit“. Jedan od nominovanih filmova u ovoj kategoriji bili su i „Jadnici“ (Les miserables) kao kandidat Francuske, reditelja Ladja Lya. Uprkos nominaciji za Zlatni globus i mnogim drugim nagradama od kojih je najzvučnija ona u Kanu (nagrada žirija), „Jadnici“ ipak nisu uspjeli osvojiti Oskara i u tom smislu materijalizovati kraj jedne vrlo uspješne godine.

Radnja filma smještena je u čuveno predgrađe Pariza Montfermeil gdje pratimo policijsku brigadu od tri policajca. Zapravo pratimo prvi radni dan Stephanea Ruiza koji je novi u ovoj brigadi. Ono što će vidjeti na terenu prosto će ga zapanjiti. Nenaviknut na totalni haos koji vlada u ovom predgrađu suočiće se sa torturom njegovih kolega nad stanovništvom, ali i raznim delinkventima koji čine većinu ovog ozloglašenog kraja. Jedna sasvim bezazlena krađa mladučeta lava iz cirkusa od strane problematičnog dječaka pokrenuće niz povezanih događaja koji će eskalirati u totalni haos. Taj haos doprinijeće tome da to bude najgori radni dan u karijeri Stephanea Ruiza, ali i njegovoj dvojici kolega.

Kroz jedan radni dan trojice policajaca Ly nam donosi nevjerovatno uvjerljiv portret mračne strane savremenog Pariza. Nasuprot harmoniji i svjetlu po kojoj je ovaj grad prepoznatljiv, postoji i Montfermeil predgrađe koje se ne razlikuju puno od onog o kojem je pisao Victor Hugo u knjizi „Jadnici“. Za razliku od strukture Hugoovih junaka Ly nas upoznaje sa raznim etničkim skupinama, delinkventima i nerijetko migrantima. U tom smislu „Jadnici“ govore o jednoj vrsti paralelnog sistema, subkulturama i grupacijama koje žive u svojim mikro svjetovima. Ti svjetovi odvojeni su od francuske kulture, „država“ su za sebe čineći francusko društvo takvim kakvo jeste.

Zapravo „Jadnici“ su priča o onoj drugoj i ne baš popularnoj Francuskoj koju nemamo baš često prilike gledati. U njoj postoje naselja nalik getu u kojima su nasilje i kriminal dio svakodnevnice. Tu se odrasta prije vremena i važe neka posebna pravila. Jedno od glavnih je da pobjeđuje onaj ko je jači. Upoznajući ovaj kraj iz perspektive više likova dobijamo kompletnu sliku jednog nakaradnog sistema i društva apsolutno poremećenih vrijednosti. U tom sistemu država oličena u policijskim službenicima jedini je zakon, sarađuje sa kriminalcima i sprovodi torturu.

Koristeći jedan širi ugao iz kojeg polazi, reditelj Ly problemu francuskog društva pristupa vrlo studiozno i slojevito donoseći nam sliku okruženja koje ima svoje uzroke i posljedice. I jedni i drugi zapravo su loši i neminovno dovode do eskalacije svega onog što nazivamo haos. Tezu da nasilje jedino rađa nasilje vrlo vješto i temeljno kroz ovu krimi dramu obrazlaže Ly. U tom i takvom sistemu prilagođavanje je suština i podrazumijeva opstanak.

Takođe, treba pomenuti da je Ly odrastao u Montfermeilu gdje je svjedočio raznim policijskim torturama i sukobima bandi. Upravo to je snimao i često kačio snimke na YouTube. Nakon toga snimio je i kratki film koji se bavio životom u Montfermeilu. Sve to bila je samo priprema za ono poslije odnosno „Jadnike“ kao njegov finalni proizvod. I upravo ta činjenica u velikoj mjeri doprinosi nevjerovatnoj autentičnosti i brutalnosti koje posjeduju „Jadnici“.

Koristeći odličan scenario Ly polazi od pojedinca i života na terenu. Upravo iz te lične i intimne perspektive dobijamo jednu širu kristalno jasnu sliku sistema koji to zapravo nije. Odnosno, u ovom slučaju može se postaviti i pitanje da li taj sistem ne funkcioniše iz nemoći ili činjenice da bar u ovom predgrađu Pariza jednostavno ne želi da funkcioniše. Takođe, treba pomenuti vrlo dobru karakterizaciju glavnih likova kao i njihovu glumu. Tu imamo Chrisa, policajca siledžiju koji je spreman na sve, ali i Stephanea koji svoj posao radi savjesno i u ovim okolnostima kao takav ispada smiješan. Kao balans među njima pojavljuje se Gwada, treći policajac i njihov kolega.

Brutalan, surov i dinamičan, „Jadnici“ su film u kojem dominira atmosfera. Uz pomoć muzike, kamere i upečatljive scenografije tokom cijelog filma stvaraju kod gledaoca utisak da je zapravo i sam stanovnik ozloglašenog predgrađa. Svojom naracijom u kojoj faktički nema praznog hoda vjerno prenose osjećaj straha i napetosti držeći gledaoca u stalnom iščekivanju. Onom iščekivanju koje se kao neminovno nazire od samog početka. Jedan od najboljih filmova ne samo prošle nego i posljednjih godina uopšte. Film koji nam daje za pravo da od reditelja Ladja Lya tek očekujemo kvalitetna ostvarenja.

Godina: 2019

Režija: Ladj Ly

Scenario: Ladj Ly, Giordano Gederlini, Alexis Manenti

Uloge: Damien Bonnard, Alexis Manenti, Djebril Zonga, Issa Perica, All-Hassan Ly

Žanr: drama

Država: Francuska

Trajanje: 104 minuta

Napiši komentar