fbpx

Iako ga mnogi posmatraju kao dječiju igru i razonodu na izletima, badminton je mnogo više od toga. Ovaj sport zahtijeva preciznost, brzo razmišljanje, te dobru kondiciju i koordinaciju, a koliko je koristan govori i to da je Vladimir Putin uveo badminton u svoju vojsku, da bi snajperisti pomoću njega vježbali vid. Taj podatak uopšte ne treba da vas čudi, ako uzmete u obzir da loptica u badmintonu doseže brzinu od čak 400 km/h. Takođe, to je drugi školski sport u Francuskoj.

Trener badminton kluba „Banjaluka“ Igor Šešić rekao nam je da je kroz njihov klub do sada prošlo oko 2.000 ljudi, kako djece, tako i rekreativaca.

„Kod nas je specifično razmišljanje da je badminton igra za djevojčice, park i 01. maj. Volim kada neko dođe na teren i nakon odigranih sat vremena vidi koliko se potrošio i umorio. Ljudi se uvijek oduševe nakon prvog rekreativnog termina, uvijek nam dolaze ponovo i povedu nekog novog člana“, govori Šešić u razgovoru za eTrafiku.

Foto baza

Badminton je takmičarski sport, a od 1992. godine je i olimpijski. Trenutno u Republici Srpskoj postoje samo dva kluba, u Banjaluci i Prijedoru, a u planu je osnivanje i kluba za osobe sa invaliditetom – parabadminton. Nakon toga dolazi i osnivanje saveza Republike Srpske.

„Prije dvije godine sam došao na ideju da u treninge uvedem i osobe sa invaliditetom. Ove godine parabadminton je uvršten na Paraolimpijske igre za 2020. godinu. Prve godine sam sa igračem Željkom Volašem išao na Svjetsko prvenstvo u Dortmundu, gdje smo otišli da provjerimo koliki je naš maksimum i vidjeli smo koliko toga možemo postići. Ove godine nam se priključio priključio još jedan igrač, Zoran Ješić, i nastupili smo na Evropskom prvenstvu u Španiji. Zadovoljan sam kao trener, imamo cilj da 2020. nastupimo na Paraolimpijadi, a do tada da igrači stiču iskustvo kroz turnire“, kaže Šešić.

Kao što to obično biva, veliku prepreku čine im finansije. Prošle godine nastupili su za Olimpijski komitet BiH, dio troškova snosilo je Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite RS, a dio Grad Banjaluka, dok su ostatak finansirali oni sami.

„Ove godine smo morali tražiti druga rješenja, jer kod nas regulativa još uvijek nije odrađena kako treba, pa smo stupili u kontakt sa Komitetom iz Srbije. Oni su nas dočekali raširenih ruku i pomogli oko odlaska u Španiju, obezbijedivši sredstva koja su nam bila potrebna“, priča on.

Za Željka Volaša odlazak u Španiju na Evropsko prvenstvo u parabadmintonu bilo je veliki izazov.

„Otišli smo bez nekih specifičkih priprema i sportskih proteza. Nismo imali uslove da se adekvatno suprotstavimo protivnicima, ali sada znamo za naredni put protiv koga igramo i na koji način da se pripremamo. Na sljedećem prvenstvu ćemo biti itekako konkurentni“, priča nam Volaš, koji se badmintonom bavi oko četiri godine.

Kako kaže, radi se o izrazito dinamičnom sportu i treniranje jako naporno, jer ne posjeduje adekvatnu protezu za nogu.

„Prvo sam trenirao rekreativno, pa smo odlučili da to malo uozbiljimo. Treniranje je jako naporno jer je sport sam po sebi dinamičan i zahtjevan, a mi nemamo toliko kvalitetne proteze da bismo mogli da se vrhunski bavimo time. Ipak, zadovoljni smo time što postižemo“, kaže on.

badminton_volas

Nažalost, finansije ne sputavaju samo odlaske na takmičenja i seminare, već i redovno treniranje. Kako Šešić kaže, rješenje problema bio bi prostor sa njihovim terenima, kako bi mogli imati kontinuirane treninge tokom sedmice, a novac od članarina preusmjeravali na putovanje i usavršavanja.

„Sala nam je najveći hendikep. Ovo je dvoranski sport, ne možemo trenirati vani zbog vremenskih uslova i težine loptice. Naši igrači treniraju tri puta sedmično, a u Evropi toliko treniraju za dan i po. Kada odemo, ostali se uvijek iznenade kako moji igrači pružaju takav otpor, a treniraju tako malo. Mi smo zemlja koja ima potencijala, bitno je da se radi i ulaže. Uz mala ulaganja može se postići mnogo veći efekat“, govori on, te dodaje da prvo treba imati ljubavi i entuzijazma, kako bi rad došao do izražaja, a tek onda bi trebalo da se razmišlja o novcu.

Do sada je klub uspijevao funkionisati kroz projekte, a veliku podršku imali su u Mikrofin banci. Tokom posljednje četiri godine uz njihovu pomoć organizovali su sekcije u školama, a treniranje za djecu bilo je besplatno.

„Djeca nisu plaćala članarine, Mikrofin je obezbjeđivao opremu i honorare za trenere. Škole su trebale obezbijediti dva termina sedmično kako bi njihovi đaci imali besplatne treninge. Tada smo nailazili na neodobravanje u nekim školama, jer direktori nisu željeli da nam ustupe ta dva termina sedmično, već su za njih tražili novac. U svim klubovima se članarine plaćaju, što je opterećenje za porodični budžet, posebno ukoliko ima više djece u domaćinstvu, a mi smo kroz ovaj projekat obezbijeđivali besplatne treninge i takmičenja za djecu.“

badminton_bl._1

Nakon četiri godine saradnje sa Mikrofinom, badminton klub „Banjaluka“ trenutno je u potrazi za novim sponzorom, uz pomoć koga bi nastavili sa svojom školom za đake. Pored toga, oni su ove godine organizovali i badminton kamp kome su prisustvovali igrači iz Banjaluke, Kruševca, Kragujevca i Prijedora, dok je ove subote u školi Borislav Stanković završno kolo Mikrofinove školske lige koju organizuju.

Šešić je u svijet badmintona ušao na trećoj godini studija Fakulteta za fizičko vaspitanje i sport. Nakon pet godina je i dalje u tome, a tokom tog perioda usavršavao se kroz seminare u Sloveniji, Srbiji i Španiji, a učestovanje na turnirima koristio je i da razmjenjuje iskustva sa drugim trenerima. Nedavno je od Međunarodnog olimpijskog komiteta dobio diplomu za menadžment u sportu, a kada smo ga upitali za medalje njegovih učenika, rekao nam je da mu je svaka podjednako važna i da imaju ogroman značaj.

badminton_bl._2 badminton_bl._3

Olja Fail (20) trenira badminton već sedam godina i za njega kaže da joj je najvažnija aktivnost u životu.

„Kao igrač doživjela sam najljepša iskustva i stekla puno poznanstava. Pored Balkanijada na kojima sam učestvovala, bila sam i na kampovima u Širokom brijegu i oni su mi puno pomogli. Najveću zaslugu za svoju sadašnju igru pripisujem trenerima Igoru Šešicu i Dejanu Kosiću, koji su odlični treneri, ali i prijatelji“, govori Olja, te dodaje da je badminton dinamičan sport koji zahtijeva mnogo kretanja i osjećaja, a ponajviše aktivnost mozga.

„Kao igrač uvijek se sjetim recenice ‘Sve je u glavi’. Svaki poen je bitan i igra se dok loptica ne padne na zemlju. Zbog te neizvjesnosti, brzine, dinamičnosti, i svakako razmišljanja, ovaj sport je postao dio mog života.“

Pored toga što je igračica, posljednjih godinu dana je i u ulozi sudije. Do sada je sudila na dvije Balkanijade i internacionalnom takmičenju u Sloveniji, dok joj je trenutno u planu međunarodno takmičenje u Mađarskoj u februaru naredne godine.

Anđela Božić (11) se badmintonom bavi skoro pet godina, a sve je krenulo od sekcije u školi.

„Sve se desilo sasvim slučajno, svidio mi se taj sport od samog početka. Poslije nekog vremena moji drugari su uglavnom odustali, ali ne i ja. Želja za badmintonom se pojavila od samog početka treniranja i traje do današnjeg dana. Osim u svojoj osnovnoj školi, trener Igor me je uključio i na treninge u srednju Elektro školu. Bila sam najmlađa, sa samo osam godina, a ostali su bili srednjoškolci, ali njihov odnos prema meni je samo pojačavao želju za treniranje“, priča nam Anđela, koja se sa turnira redovno vraća sa medaljama. Do sada ima šest zlatnih i tri bronzane medalje, te dva pehara.

„Prilikom treniranja badmintona svi dijelovi tijela su uključeni i zato bih preporučila svojim malim i velikim drugarima da ostave računare i igrice, i da se uključe u badminton koji omogućava super druženje“, poručuje ova djevojčica za kraj našeg razgovora.

Miloš Tomić (17) je u klubu od njegovog osnivanja, već devet godina. Kaže da je badminton izabrao jer se radi o individualnom sportu u kome uspjeh zavisi isključivo od njegovog rada.

„Mnogi ljudi imaju predrasude prema badmintonu jer misle da je to ‘sport za 01. maj’ , što uopšte nije tako. Misle da je taj sport samo za rekreaciju, a prosječan badminton igrač tokom jednog meča pretrči oko šest kilometara, za šta je potrebna zavidna fizička sprema“, govori Miloš.

Svi naši sagovornici saglasni su u jednom – za badminton je potreban visok nivo kondicije, koordinacije i razmišljanja. On kao sport nimalo nije naivan i bezazlen, a ako nam ne vjerujete posjetite neki od treninga u BK „Banjaluka“. Iznenadiće vas to što ćete gubiti od mnogo mlađe djece, kao i upala mišića koju ćete imati narednog dana.

eTrafika.net – Vanja Stokić

Napiši komentar