fbpx

Nakon definitivnog rastajanja od svjetskog prvenstva u Brazilu, mnogi su pljuvali reprezentaciju Srbije. Mnogi su psovali Mihajlovića, dok je nekolicina govorila o nedovoljnoj angažovanosti igrača. Ipak, malo njih je vidjelo stvari koje stoje iza paravana.

Oni koji su malo drugačije razmišljali i drugačije gledali na stvari mogli su da zaključe da je ova smjena generacija u reprezentaciji Srbije prije svega fantastična stvar, a sigurno je i pitanje koji bi drugi trener, osim Mihajlovića, imao hrabrosti da napravi takav potez i rizikuje svjetsko prvenstvo koje je na kraju i izgubio zbog mijenjanja „djelova u mašini“ koja je dotrajala.

Bacimo oko na prvih 11, možemo vidjeti da su to jako, jako mladi igrači, sa prosjekom od 26 godina, a čini ih odličan spoj iskustva Ivanovića, Kolarova i Basta, koji su „prošiveni koncem“ mladosti u vidu Nastasića, Markovića i Mitrovića.

Foto baza

Ako pogledamo na cijeli tim reprezentacije Srbije, možemo reći da je najslabija karika zasigurno golman, nebitno da li to bio Brkić ili Stojković, ali nadaćemo se da ona „golman je pola tima“ nije istinita. Sa druge strane, igrači koje stoje odmah ispred te „najslabije karike“ su igrači koji su i najveći kvalitet tima. Kolarov, Ivanović, Nastasić i Subotić su igrači resprektabilnog renomea, igrači koje bi svaki klub poželio u svom vlasništvu. Što je još važnije, ova četiri igrača su relativno mlada za svoje godine, pogotovo Nastasić kome je svega 21 godina, a uz njega će i Subotić i Kolarov moći još dugo godina da brane boje nacionalnog tima. Ivanović je već u 30-oj, tako da se od njega ne može očekivati da još dugo bude „dirigent“ ovog fantastičnog „kvarteta oklopno mehanizovane divizije“ odbrane.

Na poziciji zadnjeg veznog možemo da ugledamo jedno afirmisano ime u vidu Nemanje Matića i jednu nadolazeću zvijezdu u vidu Miloša Jojića. Matić je jedan od onih posebnih zadnjih veznih, jedan od onih koji su jako traženi, jedan od onih koji u isto vrijeme mogu da budu i destruktori igre protivnika, ali i da budu kreativci. Visok, korpulentan i autoritativan član londonskog Chelsea najviše podsjeća na glavnog igrača Manchester City-ja, Yaya Tourea. Kao partnera na zadnjem veznom ima igrača koji se savršeno nadopunjuje sa njegovom visinom, on je nizak, ali izuzetno okretan sa fantastičnim pregledom igre – Miloš Jojić. Prešao je iz Partizana u Borussiu Dortmund i odmah u prvoj polusezoni uspio da se izbori za mjesto u prvoj postavi, a igrama u klubu sa Westfallena je dokazao da je to mjesto i zaslužio. Na svom debiju za žute iz Dortmunda, gol je postigao brže nego iko do tada. Svakako da su ova dva igrača budućnost Srbije, sigurno je i da su ti igrači oni koji će godinama da budu glavne okosnice tima.

Ništa manje kvalitetne Srbija nema ofanzivne veziste, koje bi u budućnosti trebali da prevode Tošić, Tadić i Wonderkid iz Benfice, jedan od najvećih talenata u Evropi, Lazar Marković. Brz, prodoran i sjajan realizator bi već ove sezone mogao da preseli na Anfield ili na neki drugi stadion koji će da svjetluca bojama Lige šampiona. Dokaz talenta i same vrijednosti ovog srpskog čarobnjaka govori i činjenica da je izabran u tim godine Lige Evrope.

Sam špic Orlova već sad čini talentovani, ali još uvijek neiskusni član Anderlechta, a dijete Partizana, temperamentni Aleksandar Mitrović. Jedan od igrača koji igrom podsjeća na Ibrahimovića, a čiji golovi pred sam kraj sezone su Anderlechtu donijeli naslov prvaka Belgije. Ako nastavi uzlaznom putanjom, sigurno da će u bliskoj budućnosti biti jedan od glavnih igrača nacionalnog tima Srbije.

Iako klupski fudbal iz dana u dan potresaju novi i sve veći skandali, na reprezentativnom nivou je koliko-toliko sve u redu, a uz dobrog, taktički potkovanog i autoritativnog selektora, ova reprezentacija će sigurno da blista u budućnosti. Mnogi talenti, koje svakodnevno prave srpski klubovi se vrlo brzo raspu po svijetu sa željom za uspjehom i novcem, ali ovdje, na reprezentativnom nivou, igraju srcem i dušom. Ipak, ovu reprezentaciju, ovaj tim, ne mogu da kupe ni šeici ni bogataši iz Rusije niti iko, ova reprezentacija je možda i jedino u Srbiji što se ne može rasprodati, ona je njihov ponos, a tek su počeli sa “remontom”.

eTrafika.net – Predrag Tomaš

Napiši komentar