Velike utakmice su upravo ono zbog čega većina i prati najvažniju sporednu stvar na svijetu. Velike utakmice su one koje se iščekuju, zbog kojih se sve odlaže i zbog kojih je sve ostalo nebitno. Svjetsko prvenstvo je sigurno jedno od mjesta gdje je skoro pa svaka utakmica velika, mjesto gdje fudbal diše i sigurno mjesto koje okupi najviše zaljubljenika u ovu čarobnu igru.
Španija -1, Holandija -5, ko bi rekao? Pa čak ni oni najveći optimisti iz zemlje lala ne bi tipovali na to da će njihova reprezentacija ovoliko puta zastesti mrežu San Ikera koji je još jednom pokazao da više i definitivno nije najbolji golman na svijetu. Šta se to desilo, da Holandija toliko “razbije” Špance? Ko li je to bacio magiju na već otpisanu Holandiju?
Louis Van Gaal, novi trener Manchester Uniteda, sigurno da je jedan od “krivaca” za potop “furije”. Uli Hoeness, bivši predsjednik Bayerna je za njega kad je odlazio iz Bayerna izjavio: ”On je arogantan i nepristupačan”, zbog navodnog odbijanja saradnje sa ostalim članovima Munchenskog Bayerna i zbog neslušanja ničijih savjeta. Naravno, da uvijek i svačiji savjet treba da se uzme u obzir iako ne mora da se uvaži, ali ipak izgleda da je ta njegova arogancija i taj njegovi prgavi mentalitet od timova stvara izrazito disciplinovane i požrtvovane ratnike.
Gledajući na sastav i jedne i druge ekipe možemo da vidimo da je za razliku od Holanđana, Španija puna velikih imena i velikih zvijezda, dok sa druge strane Holanđani imaju ne preko pet zvučnih imena i jakih individualaca. Upravo je to možda i od krucijalne važnosti bilo na utakmici između Španije i Holandije, jer kad u jednom timu budu prošivena nit mladosti i neiskustva koju krase snaga, upornost, hrabrost, te nit iskustva koja sa sobom nosi odlučnost, smirenost i liderstvo, zasigurno je da je uspjeh zagarantovan, a upravo je to ono što je imala Holandija. Sav taj trk, ta želja i taj inat u očima Holanđana već na početku utakmice pokazivao je da Špancima neće biti lako, ali ko je očekivao ovakav debakl?
Ekstravagancija Robin Van Persiea i lucidnost Arjena Robbena dovodile su možda i ponajbolji štoperski tandem na svijetu do ludila, dok su Xavijeve lopte izgubile oči, a prgavost Diega Coste samo bacile još jedan šljam na ionako katastrofalnu utakmicu doskorašnjeg napadača Brazila. Čak ni ulazak sjajnog Fabregasa nije promijenio “krvnu sliku” veznog reda Španije, već su i dalje tražili svoju igru koju do kraja utakmice nikako nisu uspjeli da pronađu.
Pitanje se samo postavlja, da li će Španci uspjeti nakon ove katastrofe, koja ipak nije u razmjerama Napoleonovog poraza kod Waterloa, ali za španski fudbal zasigurno nije ni daleko, uspjeti da se vrate na pobjedničke staze i savladaju Chile koji ne igra nimalo loš fudbal? Od te utakmice im vjerovatno i zavisi prolazak u drugu rundu, ili će pak da se, više zbog nezasićenosti nego zbog neznanja, vrate na Pirinejsko poluostrvo. Možemo veliki upitnik da stavimo i kod reprezentacije Holandije sa pitanjem, da li može ova više neiskusna nego iskusna ekipa održati kontinuitet do kraja takmičenja, da li fantastični trio Sneijder – Van Persie – Robben, može da sa svojom magijom odvede ovu već otpisanu reprezentaciju do kraja ili će ipak platiti ceh neiskustvu?
U svakom slučaju, jedno je sigurno, Svjetsko prvenstvo je tek počelo, a iznenađenja su već na visokom nivou.
eTrafika.net – Predrag Tomaš
