fbpx

U žiriju sedmog, povratničkog DukaFesta bio je banjalučki režiser Saša Hajduković. Sa njim smo razgovarali o iskustvima sa ovogodišnjeg festivala.

Piše: Fedor Marjanović

Biti član žirija na filsmkim festivalima je uvijek velika odgovornost. Saša Hajduković smatra da je ta pozicija nezahvalna pogotovo kada se odlučuje o veoma kvalitetnim filmovima.

Podrži eTrafiku

“Koliko god bilo lijepo dodijeliti nekom zasluženu nagradu, toliko je teško kada su filmovi, po vašem mišljenju, blizu kvalitetom jedan drugom i vi se svjesno ‘ogriješite’ o nekog”, kaže naš sagovornik.

Otežavajuća okolnost je i u tome što se često ne može naći jasno mjerilo po kojem se jedan film procjenjuje kao bolji od drugog.

“Filmovi nisu fudbal pa da je jasna kvalitativna razlika
između njih, tako da samim činom žiriranja prihvatate da budete nepravedni i da vaše odluke naiđu na osudu”, objašnjava Hajduković na slikovit način.

O visokom nivou kvaliteta 47 filmova takmičarskog programa govori i to što su izabrani od 1.561 prijavljenog filma. Nagradu za najbolji igrani film dobio je Till the End of the World režiserke Florens Bouvi iz Holandije. U obrazloženju je film opisan kao kompleksna, emotivna priča, ispričana jednostavnim, a efektnim filmskim jezikom, uz odlična glumačka ostvarenja, ispraćena preciznom režijom i kamerom, kao i ostalim filmskim sredstvima. Kao najbolji dokumentarni film ocijenjen je “Appalachian Holler” Matijasa Laveckog iz Njemačke, gdje se dočarava uzbudljiv i šarolik svijet američke provincije, njene tradicije, nasljeđa i kulture, sa puno živopisnih likova, sa specifičnim načinom života, u kojem je muzika njihova borba i njihov spas”, stoji u obrazloženju.

Pored navedenih nagradu za najbolju kameru dobio je film “I’ve Got Something for You To” Iva Kondefera iz Poljske, za najbolje montažu “My Name is Petya” Darie Binjevske iz Rusije. Od regionalnih filmova nagradu za najbolju režiju dobio je “Divan dan” Davida Jovanovića iz Srbije.

U razgovoru smo pitali Sašu da li postoji neki zajedički kvalitet koji bi mogao povezati sve izabrane filmove, na šta nam je dao odričan odgovor.

“Toliko je filmova iz toliko različitih škola i kultura da bi traženje nekog zajedničkog imenitelja za sve njih bilo potpuna konstrukcija”, objasnio je.

Jedan od ciljeva ovogodišnjeg DukaFesta je bio i povezivanje banjalučke Akademije umjetnosti sa drugim akademijama i ostvarivanje inostrane saradnje. Kao profesora Akademija, pitali smo Hajdukovića koliko je ovaj cilj ostvaren. Naš sagovornik je izrazio veliko žaljenje što je DukaFest bio prekinut.

“Da nije bilo ove pauze, vjerujem da bi sad aktivno osjetili rezultate i u kontaktima sa školama iz regiona i u samom gradu i zainteresovanosti za filmski i tv smjer na Akademiji. Ovako organizatori moraju da kreću iz početka”, obrazlaže.

Još jedna od pozitivnih stvari za razvoj banjalučke filmske scene je revijalni program u kojem su emitovani filmovi banjalučkih studenata. Hajduković ističe da je ovo za studente značajno iz nekoliko razloga.

Prvo, mjere svoj rad sa radovima svojih kolega iz čitavog svijeta. Drugo, upoznaju kolege iz regiona i uspostavljaju saradnju. Treće, prikazuju svoje filmove što je uvjek dragocjeno za autore da osjete povratničku reakciju publike. I najvažnije, osjetite da ste dio svijeta, da niste izolovani i ostavljeni” objašnjava sagovornik, te dodaje da je Banjaluci neophodno više ovakvih događaja.

“Potrebno nam je više svega. Svaki kvalitetan događaj u kulturi je dobrodošao”, ističe Hajduković.

Napiši komentar