fbpx

Prvo što vas asocira na špansku Primeru jeste lijep fudbal, što je, u svakom slučaju, ispravna asocijacija. Druga stvar su, svakako, Real i Barcelona, a treća – konstantne tenzije između ova dva kluba. Neke na Primeru, vjerovatno, asocira i pokušavanje klubova kao što su Sevilla, Valencia, a danas i Atletico Madrid, da Real i Barcelonu skinu sa trona. Međutim, nikome još od 2004. godine i Valencie to do danas nije pošlo za rukom.

Kad već pričamo o ovoj temi, ni malo istorije ne bi bilo na odmet. Tenzije između Reala i Barcelone se intenziviraju još od 1916. godine, kada je Barcelona napredovala do statusa jednog od najjačih klubova u Španiji. Jeste li se ikad zapitali zašto se Real i Barcelona „ne podnose“? Šta je to što ih je u prošlosti tako „posvađalo“? Odgovor je Francisko Franko, koji je bio kralj Španije i navijač Real Madrida. Zbog njega se, na kraju krajeva, i uz sam Real Madrid stavlja naziv „kraljevski“. Sve je počelo 1916. godine, kada je Barcelona stasala do jednog od najjačih klubova u Primeri. Zanimljivo je to da su u građanskom ratu u Španiji vojnici Franciska Franka ubili predsjednika Barcelone, a odmah nakon toga u klupskim prostorijama odjeknula je bomba. Franko je Barcelonu označio kao neprijateljski klub i sve je činio kako bi sabotirao klub iz Katalonije.

Santiago Bernabeu je ime stadiona Real Madrida, ali to je, isto tako, i ime poznatog igrača Real Madrida, koji je, vjerovali ili ne, 1939. godine bio u Frankovoj vojsci koja je napala Barcelonu. Zar onda nije ružno da se stadion Madrižana zove po čovjeku koji je napao Barcelonu, ili je i to jedna od mnogobrojnih provokacija upućenih Barceloni? Koliko Franko nije podnosio Barcelonu govori i činjenica da je 30. aprila 1941. na utakmicu Barcelone došao upravo sa svojom vojskom. Nakon utakmice, Franko naređuje vojnicima da ubiju hiljade i hiljade navijača Barcelone, a njegovi tenkovi ruše tadašnji stadion Barcelone „Les Corts”.

Foto baza

Na sve ovo možemo da gledamo i sa druge strane, odnosno po osvojenim trofejima od početka Frankove vladavine pa sve do danas. Kada uzmemo u obzir to da je Franko vladao od 1939. do 1975. godine, možemo vidjeti da je Real u tom periodu bio izuzetno dominantniji u odnosu na klub iz Katalonije. U vrijeme njegove vladavine, Real je osvojio 16 titula u španskoj Primeri, dok je Barcelona daleko kaskala za Madrižanima sa samo sedam titula. U španskom Kupu Real je osvojio tri titule manje od Barcelone. Oni su bili na šest, dok je Barcelona uzela čak devet titula u tom takmičenju. O Ligi šampiona i nije baš pravedno da govorimo ovom prilikom, jer Franko tu nije imao uticaja. Ipak, bitno je da se napomene da je u periodu Frankove dominacije Real osvojio šest od devet titula, koliko danas imaju, dok Barcelona u tom period nije osvojila čak nijednu titulu u najelitnijem evropskom takmičenju. Ovaj podatak možda ne govori o sabotiranju protivnika Reala, ali svakako govori o nadmoći Madrižana u Španiji, koju sa toliko dobrih španskih igrača nije bilo teško prenijeti u Evropu.

Padom Frankovog režima nakon njegove smrti, počeo je i pad Real Madrida. Madrižani su nakon njegovog pada i dalje ostali snažni, ali ne toliko kao što su bili u njegovo vrijeme. Nakon Frankove vladavine, Real je u Španiji osvojio 16 titula prvaka nacionalnog prvenstva, dok su pet osvojili u Kupu.

Da je tek tad došlo do demonstracije stvarne moći Barcelone i ravnopravne borbe sa Madridom govori i podatak da oni od tada jesu osvojili manje nacionalnih prvenstava i došli do brojke od 13 titula, ali su bili bolji u Kupu za čak četiri titule. Madrižani su od Frankovog pada u Evropi osvojili samo tri titule Lige šampiona i došli do brojke od devet, a Barcelona je od tada osvojila četiri titule. Da, kažem samo tri titule Lige šampiona iz razloga što su za vrijeme Frankovog režima osvojili čak šest titula za 36 godina, a poslije njega za 39 godina samo tri titule. Dakle, primjetan je značajni pad. Vjerovatno je razlog tome i nemogućnost da se više tako lako uzimaju igrači iz španskih klubova i građenje španske reprezentacije u Madridu.

Uzimajući u obzir sve činjenice i cijelu istoriju španske Primere, možemo zaključiti da je pravi šampion Španije zapravo Barcelona, koja se dugi niz godina borila i sa politikom i sa protivnicima na terenu. A ona je kao pravi šampion ostala na nogama i danas pokazuje sav svoj potencijal, što je u prošlosti, iz već navedenih razloga, bilo nemoguće.

eTrafika.net – Predrag Tomaš

Napiši komentar