fbpx

Povodom obilježavanja dana opštine ITF Taekwon Do klub „Prnjavor“ već jedanaestu godinu održava međunarodni turnir – Prnjavor open. To nam je bila prava prilika da kontaktiramo jednog od pionira TKD-a u Bosni i Hercegovini Branislava Njegovana i pričamo, kako o sutrašnjem turniru, tako i o njegovim počecima, uspjesima ali i neostvarenim željama…

„Prnjavor Open je turnir sa tradicijom, imamo veliko iskustvo u njegovoj organizaciji i već jedanaestu godinu uspješno okupljamo veliki broj takmičara i zemalja. Nije bilo lako dostići takav rejting u okruženju pored npr. Slovenije, Hrvatske ili Srbije kod kojih je TKD jedan od vodećih borilačkih sportova ali, evo naš turnir je u zvaničnom kalendaru internacionalne TKD Federacije“, sa ponosom ističe Njegovan koji je nosilac crnog pojasa peti dan, te ima zvanje instruktora TKD-a.

To zvanje pored njega u BiH ima još samo Kusmuk Duško iz Zvornika, i njih dvojica su ispitivači TKD saveza Republike Srpske. Bili su u više navrata i treneri reprezentacije BiH. Njegovan trenutno obavlja dužnost sekretara TKD saveza RS, a može da se pohvali da je prvi sudija iz BiH koji je sudio na zvaničnim evropskim prvenstvima, prvi put u Estoniji (Talin) 2011., a potom i u Bugarskoj (Sofija) prošle godine.

Foto baza

– Zašto izabrati TKD?

„Prije svega borilački sportovi su dobri kao bazni sportovi gdje se razvija motorika, koordinacija pokreta, eksplozivnost, fleksibilnost kod djeteta. Naročito kod ravnih tabana i krive kičme preporučuje se bavljenje borilačkim sportovima. Dobro je i za djecu koja imaju bronhitis jer kroz vježbe razgibavanja i disanja poboljšavaju se određeni deformiteti. Razvojem motorike, kordinacijom pokreta i eksplozivnosti perifernog vida koji je karakterističan kod borilačkih sportova, daje se dobar preduslov za dalje bavljenje drugim sportovima kao što su košarka, odbojka, fudbal… Jedan od najpoznatijih svjetskih fudbalera Zlatan Ibrahimović je noslac crnog pojasa u TKD-u“.

– Da li je to skup sport?

„Na prvi pogled nije ali zbog opreme i gustog kalendara takmičenja iziskuje određene troškove. U TKD savezu RS imamo juniorsku i seniorsku TKD ligu, a tu su i dodatni troškovi kada nastupamo na zvaničnim prvenstima, odnosno turnirima jugoistočne Evrope u koje je uvršten i naš turnir u Prnjavoru. Pored toga imaju redovna evropska i svjetska takmičenja u kojim TKD klub Prnjavor ima tri-četiri reprezentativca. Nažalost, kod nas se sve svelo na samofinansiranje. Od Saveza dobijamo skromna sredstva od godišnjih članarina i redovnih sredstava za rad kancelarije, pa ih mi prebacujemo za finansiranje seniorskog tima. Za sada kadeti i juniori sami moraju snositi kompletne troškove“.

– Taekwon Do u BiH?

„Klub koji vodim u Prnjavoru posljednji put je nastupao prošle godine na evropskom prvenstvu u Bugarskoj. Imali smo pet predstavnika, dvoje u kadetskoj, dvoje u juniorskoj i jedno u seniorskoj konkurenciji. Kada je riječ o reprezentaciji BiH, osvojena je jedna srebrnu medalja – takmičarka Maja Milić iz Zvornika. Ta medalja predstavlja jedan od većih uspjeha ovog sporta u BiH jer su medalje u ITF TKD-u i džudou prava rijetkost na zvaničnim evropskim i svjetskim prvenstvima. Razvoj TKD-a, kao i ostalih sportova zavisi od podrške od lokalne zajednice do državnih organa, što je kod nas veoma slabo. Zato veoma jak TKD ima Rusija, Ukrajina, Češka, Bugarska koja je doživjela veliku ekspanziju…“

– Koliko se ovaj sport može primijeniti na ulici?

„Ja na TKD gledam prije svega kao sport i u mojih devetnaest godina vođenja kluba nisam čuo da se desilo da je neko od mojih članova kluba narušavao javni red i mir ili da je bio uključen u tuču. Kod svih borilačkih sportova pravilo je da ako dođe do sukoba najbolje je nastojati da se izbjegne i većina se tako i ponaša. Međutim, TKD ima i svoju primjenu na samoj ulici. On je jedan od obaveznih sportova u vojsci NATO saveza gdje se rade razne samoodbrane počev od uhvata, napada nožem, pištoljem, puškom. Dakle, pored svoje sportske strane ima i odlike borilačke vještine, gdje bi ga čovjek u realnim situacijama mogao primjeniti i odbraniti se od eventualnog napadača“.

– Kako ste doživljavali pobjede, a kako poraze?

„Svako se raduje pobjedi. Neki znaju reći da im je svejedno ako izgube, iskreno meni nikad nije. Poraze nisam teško doživljavao, ali mi nikad nisu prijali. Naročito nekih 10-15 minuta poslije moje borbe, ili mog takmičara postoji ta doza razočarenja koje kasnije prerasta u neku volju i želju da se eventualni nedostatci koje sam vidio ili osjetio tokom borbe u nekom narednom radu ispravi, i za sljedeću borbu primijeni neka bolja taktika. Ako se protivnik, od koga smo ranije više puta gubili dva-tri puta zaredom, pobijedi onda to bude nešto zbog čega se osjeća ne samo pobjeda, već da smo nešto uspjeli napraviti, poboljšati u radu. Porazi i pobjede takmičara su najbolji reperi za rad i kvalitet kojim se radi u bilo kojem klubu ili sportu.“

– Koliko TKD zahtjeva odricanja, da li ste ga nekad poželjeli napustiti?

„Kao i svaki sport, on u početnoj fazi djecu koja treniraju nekad oduševljava a nekad razočarava, jer se oni u tom periodu pronalaze. Ali kako si duže u tom sportu to jednostavno počinje biti način tvog života, uđe u krv i nema nazad, da li kroz trenerski rad ili aktivnim bavljenjem. Nikad nisam razmišljao da se povučem iz TKD-a“.

– Sin i kćerka takođe treniraju TKD…

„Želio sam uvijek da mi se sin i kćerka bave TKD-om, oboje su krenuli rano, sa nekih četiri-pet godina i imali su lijepog uspjeha, ali nikada djeci nisam osporavao da se traže i u drugim sportovima. Recimo, sin je jedno vrijeme išao na fudbal, pa na tenis, košarku i to mu nisam htio uskratiti da mu kasnije ne bi bilo krivo ili da ja ne bih osjećao neku grižu savjesti što mu nisam omogućavao nešto drugo da proba u životu. Ali ostali su oboje za sada u TKD-u, nosioci su crnog pojasa prvi dan, učesnici jednog evropskog prvenstva, reprezentativci BiH i ja sam za sada zadovoljan njihovim htijenjem i voljom za vježbanjem.“

njegovan_evropsko_1

Pioniri Taekwon Do-a u BiH

Njegovanovi počeci bavljenja sportom u rodnom Sarajevu nisu se razlikovali od njegovih vršnjaka te se vežu za loptaške sportove, u njegovom slučaju fudbal. Počeo je trenirati u FK „Željezničar“ ali je ubrzo zadobio povredu zbog koje je napravio manju pauzu koja ga je koštala igranja za prvi tim. Kako i sam kaže „ta dječija sujeta zbog ispadanja“ natjerala ga je da napusti fudbal i okrene jednom tada nepoznatom sportu, koji je, kako će se kasnije ispostaviti, bio pun pogodak za njega.

Pošto je u tom razdoblju postojalo upražnjeno mjesto za novi sport odlučio je da se upiše na TKD u školi, jer je „kao potpuna nepoznanica ovaj sport u njemu probudio veliku radoznalost“.

To je bio prvi TKD osnovan u BiH davne 1983. godine a Njegovan sa još petoricom drugara 1989. godine postaje prva generacija crnih pojaseva u našoj zemlji.

Ispitivač im je bio Anto Nobilo iz Hrvatske, poznat i uspješan advokat koji je jedno vrijeme bio i predsjednik evropske TKD federacije. Od šest crnih pojaseva prve generacije samo su Njegovan i Kusmuk i danas aktivni u ovom sportu, prvi u zapadnom, a drugi u istočnom dijelu RS gdje su dalje proširili svoje znanje na nove generacije.

Branislav Njegovan prošao je kroz sve tri starosne kategorije – kadetsku, juniorsku i seniorsku, u kojoj se najmanje takmičio. Na izbornom turniru u Vinkovcima 1989. godine uspio je izboriti mjesto za reprezentaciju tadašnje Jugoslavije, ali nesretne godine koje su uslijedile spriječile su njegov izlazak kao takmičara na međunarodnu scenu. Više puta je bio prvak Jugoslavije u borbama, testu snage i specijalnim tehnikama.

Međutim, svoje najveće uspjehe doživio je kao trener. Prvi je trener koji je sa svojim takmičarima donio medalju sa evropskog prvenstva, tu je i osvajanje seniorske TKD lige 2011. sa TKD klubom Prnjavor, kao i drugo mjesto prošle godine.

Da su Njegovan i Kusmuk pioniri TKD-a u pravom smislu riječi dokazuje i činjenica da sve klubove u RS koji trenutno egzistiraju vode njihovi učenici ili dalje učenici učenika.

Njegovan je otvarao klubove u raznim gradovima, trenirao i izvodio generacije crnih pojaseva nakon čega bi im ostavljao na upravljanje i dao priliku da oni uče još mlađe generacije. Pored Prnjavora, otvorio je klub u Doboju, iz kojeg su zahvaljujući njegovim učenicima napravljena dva kluba, zatim u Tesliću, te Banjaluci, ali ovaj posljednji još nije „stao na noge“.

I pored mnogobrojnih priznanja i ostvarenih ciljeva uvijek postoji nešto što u sportu ima nerealizovano, a Njegovanu je to upravo Banjaluka, tj. nepostojanje jakog TKD kluba u njoj. Međutim, Banjaluka kao univerzitetski centar daje nadu da će neko od mnogobrojnih crnih pojaseva iz gradova širom RS-a doći u glavni grad i otvoriti klub koji će opstati i postati ime u zemlji i regionu.

TKD Prnjavor i turnir Prnjavor Open

TKD klub Prnjavor postoji od 1994. godine i svojim radom, nastupima, rezultatima stekao je jednu značajnu reputaciju u TKD sportu RS, a i cijele BiH. Ovaj klub je jedan je od osnivača TKD saveza RS a samim tim i TKD saveza BiH.

„ Prnjavor“ je osvojio više od tristo medalja na raznim takmičenjima, kako domaćim, tako i međunarodnim.

Klub ima bogato iskustvo kada je riječ o nastupima na međunarodnim takmičenjima, a sutra je organizator 11. Prnjavor Open-a na kojem, pored zemlje domaćina, učešće uzimaju klubovi i takmičari iz Grčke, Makedonije, Bugarske, Hrvatske, Srbije, Mađarske, Austrije, Slovenije i Rusije.

Prnjavor Open kao jedan od najmasovnijih i jačih turnira u BiH i regionu, zvanično je uvršten u kalendar internacionalne TKD federacije te je uvršten u zvanične turnire jugoistočne Evrope.

Ono što posebno raduje ljubitelje ovog borilačkog sporta jeste dolazak na turnir višestrukih osvajača evropskih i svjetskih medalja. Ove godine će doći nekoliko sjajnih takmičara iz Bugarske na čelu sa Albenom Malčevom, jednom od najuspješnijih evropskih takmičara ove decenije. Vrhunske sportiste dovodi i Grčka, Rusija, kao i Hrvatska koja se može pohvaliti da je pretprošle godine bila svjetski ekipni prvak u TKD-u.

Iako se ovaj turnir boduje u savezima gostujućih zemalja i utiče na ukupne plasmane, pozitivni utisci sa prošlogodišnjeg Prnjavor Open-a je najjači razlog ponovnog dolaska mnogih velikih imena. I ove godine organizatorima bi bilo mnogo draže da, nakon turnira, rezultati i medalje padnu u drugi plan, a da se ovaj grad zapamti po domaćinstvu i druženju.

eTrafika.net – Ognjen Tešić

Napiši komentar