„Kada sam bio na dnu, velika prekretnica u mom životu se desila shvatanjem tri stvari. Da ima Boga, da me on voli i da je Isus njegov sin. Nisam Boga tražio po crkvama, on je našao mene na cesti, izvukao me van i spasio mi život“, rekao je za eTrafiku Mišo Hrnjak, basista legendarnog zagebačkog benda Azra.

Piše: Slobodan Manojlović

Hrnjak je sa Azrom snimo peta albuma (Azra, Ravno do dna, Filigranski pločnici, Kad Fazani lete) nakon čega je otišao u vojsku i, kasnije će se ispostaviti, zauvijek napustio sastav koji je bio simbol bunta mladih na početku osamdesetih u bivšoj Jugoslaviji. Kao član vjerovatno najbolje postave benda zajedno sa Branimirom Džonijem Štulićem i Borisom Lajnerom, ostao je upamćen po svom melodičnom načinu sviranja. Nakon mnogo godina putovanja Evropom skrasio se u Mađarskoj, gdje se bavio stolarskim zanatom. Osnovao je porodicu i odgojio petoro djece. Sa Lajnerom je kasnije osnovao bend „Pozdrav Azri“. Posljednje dvije godine živi u dalekoj Kanadi.

„Može se reći da sam u penziji. Odselio sam iz Mađarske nakon razvoda prije nekoliko godina i otišao natrag u Hrvatsku. Tamo sam bio sam, a moja sadašnja družica je u Kanadi, tako da sam došao ovdje prije dvije godine. Imam dobro društvo, ima tu muzičara i svega i svačega. Snalazim se dok se ne snađem. (smijeh) Priroda je skroz drugačija ovdje u odnosu na naše krajeve. Cijeli sistem kod njih je mnogo drugačiji nego naš. Imaju i oni masu svojih problema, nigdje nije sjajno. Ja sam tu negdje na marginama, snalazim se pomalo. Ako te uhvate da radiš nešto na crno dobiješ šut kartu. Ipak sam obavio sa prijateljima par poslića. Ima ovdje naših ljudi mnogo, neki sviraju i imaju bendove. Svirao sam sa njima neke stvari od Azre. Ništa ozbiljno, više zbog atmosfere i zajebancije“, kaže Hrnjak.

Foto konkurs Goran Terzić

Da li su u planu neke nove svirke na ovim prostorima?

Ne vjerujem, previše smo daleko. Veliki je trošak da se ja sada vraćam dole i odsviram nekoliko koncerata. To je sve malo zamrlo. Budućnost je ipak ispred nas.

Jeste li u kontaktu sa nekim iz Azre?

Sa Borisom vrlo prisno u kontaktu, nas dvojica smo ritam sekcija od prije četrdeset godina. Sa Džonijem nisam ni u kakvom kontaktu odavno.

Gdje je danas rokenrol?

On se zaprljao kao i mnogo toga drugog. Prošao je taj trenutak, nove generacije su vani. Mi smo bili  generacija koja je odrastala u drugom svijetu i vremenu. U naše vrijeme nije bilo Interneta ni mobitela. Mi smo se nekada dijelili na šminkere i rokere. Oni su slušali disko, a mi smo rokenrol. Bilo je relativno jednostavno. Sada imaš hip hop, elektroniku i razne digitalije koje vrlo malo imaju veze sa glazbom. Rokenrol se utopio u svemu tome. To što se loše živi u zemljama regiona je definitivno upleteno. Nažalost. Mi smo nekada bili Jugoslavija i nikada nam nije bilo bitno ko je bio odakle. Družili smo se i svirali. Naravno da nas je sve sranje koje se desilo oštetilo za narednih par generacija.

Hajde da se vratimo u stara vremena kada je situacija bila bolja. Koji od vaših pet albuma sa Azrom je najkvalitetniji?

Ne mogu da se odlučim za jedan, navešću tri – Sunčana strana ulice, Ravno do dna i Filigranski pločnici, koji su meni lično vrlo dragi. Nakon toga Džoni je napravio još predivnih pjesama, ali ne više albuma nego nekoliko stvari na svakom. Skidam mu kapu i svaka čast umjetniku za sve.

Kakvi su bili odnosi u bendu dok ste svirali?

Slagali smo se super u tom trenutku. Džoni je genije što se tiče muzike, poezije i gitare. On je autor svega toga. Boris i ja smo se šalili još u to vrijeme da bi on, da je imao još po četiri ruke i noge, sam svirao i bas i bubanj i sve to napravio bez nas. (smijeh) Napravio je kasnije još kvalitetne muzike, ali ne toliko koliko u tom prvom zamahu novog vala. Prva četiri albuma su ostala zabilježena u povijesti.

Koliko je Štulić bio težak za saradnju?

Svaki autor i umjetnik ima pravo biti ekscentričan. Čak to i mora jer ga tako doživljavaju ljudi. Bio je strog i zajeban dok smo svirali. To je u redu, tako i treba.

U vašoj knjizi „Srce od zlata“ ste pominjali da ste tokom tog perioda bili skloni rumu i narkoticima. Kolike su to bile količine, da li ste bili u nekoj opasnosti da loše završite i kako je svemu tome došao kraj?

To ti je varijanta kada imaš 20 godina i počneš zarađivati više od svojih frendova koji još uvijek žicaju lovu za izlazak. Ti se vratiš sa turneje i imaš nešto u džepu. Mladost ludost. U to vrijeme smo eksperimentirali dosta. Nije to bilo ništa strašno, zapalio bi se džoint, alkohol je uvijek bio prisutan. Društvo, prijatelji. Eksponiran u medijskom svijetu, popularan, a sa druge strane toliko mlad i neiskusan. Tako sam  u jednom trenutku previše krenuo u pogrešnom smjeru. Bogu hvala, očistio sam se, izašao iz toga i nastavio život. Moje tri i po godine u Azri su kratak period mog života koji traje 58 godina. Svašta sam doživio i kasnije, putovao mnogo, ali one su me obilježile. Dugo sam bježao od toga. Onda sam u jednom odlučio da prestanem bježati.

Poznati ste kao religiozna osoba. Kažite nešto o trenutku kada ste se okrenuli vjeri?

Svi vjerujemo u nešto da li povijesno ili kulturološki. Da li zato jer smo se rodili u ovoj ili onoj sredini. Svi vjerujemo jer smo se rodili uz roditelje, uz društvo i prijatelje. Da li u teoriju evolucije koja nas uči da Boga nema, ali je opet neki vid vjerovanja. Kada sam bio na dnu, velika prekretnica u mom životu se desila shvatanjem tri stvari. Da ima Boga, da me on voli i da je Isus njegov sin. Nisam Boga tražio po crkvama, on je našao mene na cesti, izvukao me van i spasio mi život.

Možete li da kažete nešto o religioznoj grupi Children of God s kojom ste putovali nakon odlaska iz Azre?

U to vrijeme je bilo teško. Tito je je umro par godina prije. Jugoslavija je išla daun, daun, daun (dolje, dolje, dolje). Teško je mlad čovjek mogao da nađe posao od kojeg bi bio pošteno plaćen i šta da se radi. U tim trenucima sam upoznao misionare iz Children of God. Godinu dana kasnije sam prodao sve što sam imao i otputovao sa njima u bijeli svijet. Uzeo sam kofer i gitaru i odlutao. Children of God su bili sekta u to vrijeme. Oni su krenuli sa Vudstoka. Dok sam se ja upoznao sa njima bili su dosta prošireni, a ja sam odlučio promijeniti život. Očistio se od droge, alkohola i cigareta. Narednih mnogo godina sam proputovao cijelu Evropu sa njima više puta.

Napiši komentar