Rođen u Ljubljani, Marko Tomaš je svoje dane provodio u Sarajevu, Zagrebu i Splitu, gdje je studirao i radio. Trenutna adresa mu je Mostar.
Radio je kao novinar za Dane, Glas Istre i Feral Tribune, dok je u Splitu vodio knjižaru Utopia. Njegove pjesme su prevođene na engleski, njemački, francuski, italijanski…
Objavio je 16 knjiga, samostalnih i zajedničkih.
Prava ljubav
Moja samoća stari.
Koža joj je naborana,
kosa sijeda iza sljepočnica.
Nikome više nije privlačna.
Ni ja je nemam želju pozvati
na romantični vikend
na obroncima planine.
Poput neke ocvale dive
čangrizava je i zahtjevna,
često je bole leđa
i ne želi izlaziti iz kuće.
Kada se napije
priča dogodovštine iz mladosti
kako su druge samoće ludile za njom
kako su njezine noge gazile zemlju
kao nijedne do tada
kako nijedne poslije nje neće.
Luckasta je moja samoća.
Satima stoji pred ogledalom
i dlanovima podiže nekad čvrste grudi.
Zatim poseže za čašom.
Nazdravlja propuštenim šansama.
Kroz suze se sjeća opojnog Las Ramblasa.
Da joj je još samo jednom udanuti tu širinu
prostraniju od pustinje
u koju je smrvila naše uspomene.
Da joj je još samo jednom
vidjeti bljesak zuba
čuti manični smijeh
u onoj mirisnoj gustoj noći.
Da joj je samo na trenutak
vratiti vrijeme
u kojem je pijanstvo bilo slavlje
a ne žalopoljka.
Kriv je pun mjesec nad Barcelonom
za ovaj brak
u kojem zagrljaji nisu utjeha
već pokušaj ubojstva
želja da se sve ovo prekine
da puknu krte kosti
kad se već nismo znali voljeti drugačije
osim pijano i potpuno ludo
bez ikakve zadrške
bez plana za budućnost
ne štedeći za crne dane
ni tijelo ni novac
ne vjerujući u Boga
već samo u pjesmu
misleći da ćemo tugom spasiti svijet.
Marko Tomaš
