Prevođene na engleski, njemački, francuski i italijanski jezik, pjesme Marka Tomaša objavljene su u 16 različitih zbirki, samostalnih i zajedničkih.

Život je započeo u Ljubljani, da bi ga studije i rad odveli u Sarajevo, Zagreb i Split, a naposlijetku i u Mostar, gdje danas živi.

Kao novinar je pisao za Dane, Glas Istre i Feral Tribune

Pribor za brijanje

Ona nije raspoložena za maženje.
Kriv je list koji žuti u saksiji.
Ona nešto pogrešno čini
i biljka odumire
ne pomažu ni upute
sa interneta.
Ona nije raspoložena.
Ne želi piti.
Ne želi biti u mom
ili bilo čijem društvu.
Brine je više od sudbine svijeta
ta mala jesen
u lončiću za cvijeće
u našem dnevnom boravku.
Tako se lako rastuži.
Mladost valjda ne shvata jesen.
Predlažem da posmatra
kako se brijem
da pusti neku glazbu
koja će svijet pretvoriti
u crno bijeli film
da gleda kako zapjenjeni sapun
pada na moju potkošulju
i kako moja rijetka sijeda brada
nestaje.
Predlažem da zaboravi žuti list
da natoči hladno bijelo vino
do pola čaše
da dolije mineralnu vodu
da ipak pije sa mnom
i gleda kako se brijem
kako ispirem žilet
pod mlazom hladne vode
kako zatežem kožu na licu
dok razmišljam
a uvijek to činim
da napravim mali rez
tik do vratne žile.
Predlažem da mi zaustavi krv
da obriše moje lice
toplim ručnikom
da potom zaspi na kauču
dok pijem
da je usnulu zapamtim
u svom životu
da je uklešem
u kalendar
daleko od malih jeseni
ali plavokosu
blijedu
istinitiju od ove pjesme.

Marko Tomaš

Napiši komentar