Na putu od Ljubljane do Mostara, Marko Tomaš zaustavljao se u Sarajevu, Zagrebu i Splitu, gdje je studirao, živio i radio.

Bavio se novinarstvom, pa je pisao za Dane, Glas Istre i Feral Tribune, a u Splitu je vodio knjižaru Utopia.

Ipak, najpoznatiji je po svojim pjesmama, koje su prevođene na engleski, njemački, francuski, italijanski…

Objavio je 16 knjiga, samostalnih i zajedničkih, a posljednja od njih je Trideset deveti maj, koju je izdao Lom.

Prvi dan jeseni

Ne želim biti dostupan za smrt
iako po kašlju
koji odzvanja jutrom
čujem kako se raspituje za mene.
Prvi je dan jeseni,
a već sam u nesporazumu s kišom.

Foto konkurs Goran Terzić

Ne želim biti dostupan
za sve te ozbiljne prijatelje
koji uvijek imaju neku lekciju
i rješenje za moj beznadežan položaj
i nikako ne žele povjerovati
da mi je sasvim dobro.

Ne želim biti dostupan
za prodavce instant rješenja
za reklame koje me podsjećaju
što mi sve nedostaje.
Ne želim biti tu kada dođu
sa svojim obećanjima.
Sutra neće biti bolje.
Gotovo da uživam.

Ne želim biti dostupan
za to što nazivamo ljubavlju.
Zavedeni smo vjerom očajnika.
To je stari trik žudnje
ali nitko nikome nije spas.

Ne želim biti na usluzi
tvojoj nježnosti
tijelo mi je modro od milovanja
a ti nisi zaslužila suze
za svoj tihi rad
na mom duševnom zdravlju.

Anđeli proklinju Boga
i gase cigarete na raspelo
ali i on se navikao na samoću
koju su mu ljudi namijenili.
Ni kazna nas neće stići.

Nemoj se penjati na ovo drvo
na kojem pokušavam postati list.
Tvoja predanost je uvrijeda
Mojim nastojanjima.
Više nikada
ne želim lagati.

Pišem sve ovo
zato što želim
uništiti svijet.

Marko Tomaš

Napiši komentar