Kaže da voli da gleda kroz prozor i u nebo. Ne voli računanje vremena i ne voli da priča. Često misli da je vuk, pa izbjegava ljude. Voli šumu, maglu i oblake. Već više od pet godina ga ništa ne čudi.
Draško Sikimić do sada je objavio dvije zbirke pjesama, Smotuljci i Ogrebotine. Živi u rodnom Ljubinju.
Vjeruje kako je bar jednom uhvatio signal sreće, ali je bilo prebrzo da se snimi i pusti opet. Uvijek pogledom isprati let ptice, i pita se da li ona ikada, ali stvarno, da li ikada pogledom isprati njegov hod. Hiljadu puta je pomislio kako bi sebe smatrao boljim čovjekom kada bi saznao da ga je neka ptica pogledala, baš kao što se osjeti važnim svaki put kad se pas lutalica zaustavi i zagleda u njega.
Čovjek
Do 15. godine te svašta lažu
uvjere te u gomilu gluposti
i u narednih pet godina si ljut
jer počinješ da shvataš
i buniš se na sve
a od 20. do 30.
tražiš istine
i tražiš sebe
ako uspiješ
tek tada postaneš čovjek
ili ne postaneš.
