Prije tačno dvije godine stalo je srce jedne od najvažnijih žena u istoriji književnosti – Harper Li.
Piše: Vanja Stokić
Tog 19. februara 2016. godine, dva mjeseca prije 90. rođendana, umrla je autorka kultnog romana “Ubiti pticu rugalicu”. Objavljeno 1960. godine, ovo djelo okićeno je Pulicerovom nagradom, a Harper Li je 2007. godine dobila i Predsjedničku medalju slobode za svoj doprinos književnosti. Širom svijeta je prodato više od 30 miliona primjeraka ovog romana, a iako je na osnovu njega stekla veliko bogatstvo, autorka je nastavila da živi skromno kao i ranije.
Zašto je ovaj roman važan?
Kao prvo, ptica rugalica je jako slična ljudima. Ona pamti i prepoznaje ljude koji su joj nanijeli zlo, u većini slučajeva ugrozili njeno gnijezdo. Kada primijeti tu osobu, ona kreće da pišti, a ponekad je i napadne, dok na ostale ne obraća pažnju. Pored toga, ptica rugalica je izrazito društvena i gnijezdi se što bliže ljudima. Ubijanje ptice rugalice smatra se grijehom, jer se ubija biće koje je bezopasno i nedužno. Ptica rugalica predstavlja nevinost u ovom romanu, koju na kraju ubijaju.
Dajući romanu više nego simboličan naziv, Harper Li se bavi građanskim pravima, nejednakosti i nepravednosti američkog, ali i svakog drugog društva. Upravo ova knjiga imala je veliki oticaj na borbu za prava Afroamerikanaca tokom 60-ih godina prošlog vijeka.
Radnju je smjestila u 30-e godine, odmah nakon Velike ekonomske krize i u doba kada su rasne razlike bile više nego očigledne. Sve se dešava u izmišljenom gradu Mejkomb, američke države Alabama, a dešavanja opisuje kćerka lokalnog advokata, koji ima zadatak da na sudu brani crnca otpuženog za silovanje bijele žene. Harper se bavi nepravdom, zločinima i rasnom mržnjom. Ističe ulogu žena, a svemu daje topao ton, kakav može nastati samo iz ugla jednog djeteta.
Iako se na prvi pogled čini da je knjiga vezana za probleme američkog društva i rasne diskriminacije, ona duboko prodire u predrasude koje se gaje u svakom dijelu svijeta.
Nakon objavljivanja ove knjige, ujedno i svog prvog književnog djela, Harper Li se povuka iz javnosti. Na osnovu knjige je snimljen i film, koji je osvojio tri Oskara.
“Nikad nisam očekivala neki uspjeh sa Rugalicom. Samo sam se nadala brzom i bezbolnom smrti u rukama recenzenata, ali, istodobno sam se nadala da će se nekome svidjeti dovoljno da me ohrabri. Javno ohrabri. Nadala sam se malome, kao što rekoh, ali sam umjesto toga dobila puno, a na neki način je jednako zastrašujuće kao i brza, bezbolna smrt koju sam očekivala”, izjavila je ona.
Harper je za sebe u jednom intervjuu rekla da u životu jedino želi da postane Džejn Ostin južne Alabame.
Likovi građeni na osnovu njenog života
Harper je uvijek isticala da roman “Ubiti pticu rugalicu” nije njena autobiografija, ali neke od sličnosti se ne mogu poreći. Recimo, njen otac je bio advokat, baš kao i otac glavne junakinje knjige, a 1919. godine je branio dvojicu tamnoputih muškaraca optuženih za ubistvo. Izgubio je parnicu, muškarci su obješeni, a on se nikad više nije htio baviti takvim poslom. Njena majka je imala mentalnih poteškoća, što Harper koristi i kao jedan od elemenata u svom romanu. Takođe, imala je brata starijeg od nje četiri godine, baš kao i djevojčica iz knjige, te tamnoputu spremačicu koja se brinula o njoj i za koju je bila snažno vezana.
Tu su i dječaci iz komšiluka, koji su predstavljeni kroz likove romana, te pomalo prgava priroda same Harper koja se često tukla sa njima, baš kao i djevojčica iz knjige. U njenom naselju živio je i čovjek koji nikada nije izlazio iz kuće, poput komšije iz “Ptice rugalice”.
Građenje lika Toma, Afroamerikanca koga osuđuju zbog silovanja bjelkinje, zasnovano je za više elemenata iz autorkinog života. Kada je imala samo 10 godina, jedan od Afroamerikanaca iz njene sredine otužen je za silovanje bijele žene, te on umire u zatvoru od tuberkoloze. Neki analitičari vide i povezanost sa slučajem Skotsboro Bojs, kada je na osnovu prilično slabih dokaza devet tamnoputih muškaraca osuđeno zbog silovanja dvije bijele žene. Tu je i tamnoputi tinejdžer Emet Til, čija je smrt bila jedan od povoda za borbu za građanska prava. Naime, on je ubijen 1955. godine u Misisipiju jer se udvarao bijeloj djevojci.
55 godina čekanja
U julu 2015. godine objavljen je njen drugi roman, pod nazivom “Idi i postavi stražara“. Radi se o nastavku “Ptice rugalice”, iako je napisan prije nje. Radnja prati sad već odraslu djevojčicu iz prvog romana, ali urednik koji je pregledao rukopis zatražio je od Harper da promijeni cijelu priču. Toliko su mu se dopali dijelovi koji su se bavili djetinjstvom te djevojke, da je htio da cijeli roman bude napisan u tom tonu.
“Pošto sam bila mlada autorka, uradila sam kako mi je rečeno. Nisam shvatila da je (originalna knjiga) preživela i bila sam veoma iznenađena i oduševljena kada ju je moja draga prijateljica i advokatica Tonja Karter otkrila. Posle mnogo razmišljanja i oklevanja pokazala sam je nekolicini ljudi. Bilo mi je veoma drago kada su rekli da je vredna objavljivanja. Ponosna sam i zapanjena što će biti objavljena posle svih ovih godina”, rekla je Harper Li nakon objavljivanja svog drugog romana.
Odrasla je sa piscem Trumanom Kapoteom, a poslužila mu je i kao inspiracija za neke od djela. Likovi iz filmova “Kapote” (2005) i “Ozloglašeni” (2006) bazirani su upravo na njoj. Nećemo vam reći koji, znaćete kada ih budete vidjeli.
