Većina ljudi nikada i ne pomisli da otputuje u Rumuniju, jednostavno im nije dovoljno privlačna. Međutim, ova zemlja ima mnogo toga za ponuditi turistima. Stare građevine, istorijski spomenici, razne znamenitosti i noćni život samo su dio onoga što vam ova zemlja nudi. Novinarka eTrafike provela je tri dana u rumunskom gradu Brašovu i oduševio ju je duh kojim ovaj grad odiše.

Brašov je smještan u središtu rumunske pokrajine Transilvanija, mjestom poznatom po grofu Drakuli. Odlikuje ga mnoštvo vjerskih objekata, starih građevina i uskih ulica. Okužen je Južnim Karpatima, a vrijeme je relativno hladno i vlažno. Valuta je lej, a 4.50 leja je 1 euro. Prilikom prelaska rumunske granice sat se pomjera unaprijed za 60 minuta.

Brašov je turističko mjesto i jako je zanimljiv posjetiocima u vrijeme Noći vještica. Prilikom naše posjete, samo preko jedne beogradske agencije je stiglo 8 autobusa punih turista, tako da smo na svakom koraku mogli čuti naš jezik.

Kada govorimo o vjerskim objektima u Brašovu, najpoznatija jeCrna crkva, koja je dobila to ime nakon požara 1689. godine. To je najveća crkva u gotičkom stilu od Beča do Istambula, a izgrađena je između 1383. i 1480. godine. U njoj se nalazi najveće zvono u Rumuniji, teško 6 tona. Visoka je 89 i široka 38 metara, a pored 120 turskih ćilima u njoj se nalazi i bista Svetog Jovana. (Foto 1 i 2)

Iako je Crna crkva najpoznatija, mnogi kažu da je crkva Svetog Nikole najljepša u Brašovu. To je rumunska pravoslavna crkva sagrađena od drveta 1392., da bi kasnije drvo bilo zamijenjeno kamenom. Predstavlja mješavinu gotičkog, vizantijskog i baroknog stila, sa četiri kule i tankim tornjem. Crkva je 1739. proširena i ponovo dekorisana. U njoj se nalaze murali posljednjeg rumunskog kralja i kraljice. (Foto 3)

Na trgu Brašova nalazi se  gradska vijećnica ili Casa Sfatului, sagrađena 1420. godine, a trenutno se u njoj nalazi Istorijski muzej. (Foto 1)

Ukoliko se zadesite u ovom gradu, nemojte propustiti da se prošetate najužom ulicom u Evropi, dugom 83 m i širokom svega 130 cm. Strada Sforoii sagrađena je u XVII vijeku i korištena je kao koridor za vatrogasce. U njoj se jednom godišnje održava umjetnički festival kada se slika po zidovima. Nakon završetka festivala ulica dobija svoj prvobitni izgled. Postoji vjerovanje da ukoliko mladić i djevojka prođu ulicom držeći se za ruke i ne dodirujući zidove, čeka ih srećan brak. Inače, smatra se da su zidovi ukleti jer je u ovoj ulici tokom rata poginulo mnogo mladića. (Foto 2 i 3)

Uzvišenje iznad starog dijela Brašova krase Crna (Foto 1) i Bijela kula (Foto 2 i 3), sa kojih se pruža prelijep pogled na grad i stare krovove građevina (Foto 4 i 5). Iako su obje kule bijele, jedna se naziva Crnom jer je u nju udario grom. Bijela kula je uređenija i više turistički usmjerena od Crne. Obje su sagrađene 1494. godine.

Turistima koji posjete Brašov se nudi i vožnja žičarom, kako bi uživli u panoramskom pogledu na grad. Međutim, mi smo upozoreni da se čuvamo prilikom odlaska do žičare jer je Rumunija poznata po tome što u njoj živi 60 odsto evropske populacije medvjeda i 40 odsto evropske populacije vukova.

Prilikom posjete Transilvaniji, neizostavno je obilaženje dvorca Peleša i Drakulinog zamka Brana. Peleš se nalazi 60 km od Brašova i jedna je od najočuvanijih palata u Evropi. Izgrađen je između 1873. i 1914. godine, kao ljetna rezidencija prvog kralja Rumunije Carola I Hohenzollerna. Oko 400 radnika je gradilo ovaj raskošni dvorac, a u njemu se smjenjuju različiti evropski stilovi. Čini ga 160 soba i 30 kupatilla, a vrijednost mu je procijenjena na 120 miliona američkih dolara. Prostorije su izuzetno raskošne i uređene do najmanjih detalja, a povezane su ili tematski (biblioteke, kancelarije, sobe za odmor…) ili po stilovima u kojima su građene.  Prilikom ulaska u dvorac posjetioci dobijaju pokućnice koje navlače preko svoje obuće, kako bi se zamak što manje prljao. Fotografisanje je moguće samo uz posebnu dozvolu koja košta 32 leja (oko 15 KM).

Drakulin dvorac Bran je čista suprotnost Pelešu i odlikuje ga miterioznost. Prestavlja veliki lavirint pun uskih hodnika, mračnih stepenica i malih soba. Poznat je po grofu Drakuli sa kim se i povezuje, ali se vjeruje da iza ove legende ustvari stoji lik ratnika Vlada Tepesa. Tokom istorije, vlasnici zamka su se mijenjali, a 2007. je stavljen na prodaju za 40 miliona funti. Međutim, ubrzo je riješeno da se zamak ne prodaje već da se pretvori u turističku atrakciju posvećenu grofu Drakuli. Ispred zamka je smještena mala pijaca na kojoj možete kupiti razne suvenire i maske, kao i domaće specijalitete.

Da biste došli do tržnih centara ili klubova u Brašovu, taksi vam je neophodan. Cijene vožnje su znatno niže nego u Banjoj Luci, pa smo tako za nekoliko pređenih kilometara plaćali 6 leja, odnosno manje od 3 KM. Međutim, cijena zavisi od poštenja taksiste. Jedan taksista nam je pokušao naplatiti duplo višu cijenu, jer se pravio da ne zna gdje je hotel pa nas je vozio u krug. Srećom, znali smo koja je prava cijena, pa se morao zadovoljiti duplo nižim iznosom. Takođe smo za vožnju od punih 20 minuta platili samo 10 leja (malo više od 4 KM), a za mnogo kraću relaciju smo drugom taksisti morali dati 25 leja (11 KM). Regularne cijene jesu mnogo niske, ali ukoliko shvate da ste stranci, rado će vas opelješiti. Otežavajuća okolnost je što rijetko koji taksista govori engleski pa je svađanje i pogađanje uveliko otežano.

Cijene u buticima se ne razlikuju mnogo od naših. Pošto smo putovali u vrijeme sniženja, naišli smo na neke jako povoljne ponude. Što se tiče hrane, odmah po dolasku su nam preporučena dva restorana – Srpski restoran (Taverna Sarbului) i Ambasador koje se nalaze u samom centru starog dijela Brašova. Srpski restoran drže Rumuni koji pripremaju srpsku hranu, pa tamo možete pojesti sve specijalitete od gibanice i ćevapa, pa do raznih čorbi i pečenja. Čak je i muzika sa naših prostora, pa su se tokom našeg boravka smjenjivale plesme Bajage, Zane, Harisa Džinovića i Halida Bešlića. Hrana nije mnogo skupa, ručak za dvije osobe koštao nas je 100 leja (45 KM), što je prosječna cijena za restorane u Banjoj Luci. Ambasador je malo jeftiniji, pa smo ručak platili 75 leja (32 KM). Hrana je takođe odlična, tako da vam ga toplo preporučujemo.

srpski_restoran brasov_1 (1)

srpski_restoran brasov_1 (2)

Tokom boravka u Brašovu posjetili smo dva kluba – Sofa i Kasho. Sofa na nas nije ostavila nikakav poseban utisak, to je prosječan, kružno uređen klub. Kasho je već nešto drugo. Prije posjete su nam rekli da je to jedan od najboljih klubova u cijeloj Rumuniji. Iako nismo bili u ostalim klubovima, vjerujemo u to što su nam rekli. Kasho se nalazi u tržnom centru, a ulaz je uzak, visok i prilično dug, dok su zidovi nepravilnog oblika i kao da su obloženi srebrom, jer toliko blješte da ih ne možete gledati. Nakon toga se pred vama otvara prostranstvo na nekoliko nivoa, sa sećijama, separeima i mnogo prostora za plesanje. Ukoliko prospete piće na pod ili razbijete flašu, kraj vas će se odmah naći čistačica da to pospremi. Upravo u tom klubu je bio organizovan i maskenbaltokom naše posjete. Nećemo ni pokušavati da vam opišemo atmosferu, jer će fotografije u galeriji uraditi to mnogo bolje od nas.

 eTrafika.net / Foto: eTrafika.net – Vanja Stokić

Napiši komentar