U okviru obilježavanja 85 godina Banskog dvora u čijoj produkciji se dešava niz književnih večeri, u organizaciji udruženja za promociju i popularizaciju književnosti ”Imperativ” sinoć su svoja nova književna ostvarenja banjalučkoj publici predstavila dva najpopularnija autora iz regiona, Marko Tomaš i Bekim Sejranović. 

Piše: Zorana Stojičić

Fragmenti iz Sejranovićevog novog romana ” Dnevnik jednog nomada” i Tomaševe nove zbirke poezije ”Regata papirnih brodova” koji su čitani publici nikoga nisu ostavili ravnodušnim. Autori su naizmjenično predstavili jedan drugog uvodeći slušaoce u opus njihovog stvaralaštva.

Marka rođenog u Ljubljani, a Bekima u Brčkom, vezuje ne samo ljubav prema pisanoj riječi već i dugogodišnje prijateljstvo. Često su mijenjali mjesta boravka ali uvijek ostavši vezani, Marko za Neretvu a Bekim za Savu, koje su kako navode veliki izvor njihove inspiracije i njihov smiraj.

„Nekako najveće ideje kojima čovjek razbija glavu od svog postojanja jesu ideje – ljubavi, slobode i Boga, kojima ja u ovome što radim pokušavam pristupiti na različite načine, pokušavam im vratiti dostojanstvo i vratiti ih u književnost jer se one već jako dugo smatraju trivijalnim”, rekao je Tomaš.

Foto konkurs Goran Terzić

Marko stavlja akcenat na očuvanje navedenih fundamentalnih ideja jer su one ujedno očuvanje same čovjekove slobode u svijetu koji ga pokušava ograničiti. Smatra da je popularna kultura nedavno dobila određeni legitimitet a žanrovski se fokusira na šlager. Marko piše o smradu revolucije Visockog i ratu. Piše o tome kako voli, o pticama, slobodi, tangu, ljubavi i zločinima.

“Dnevnik jednog nomada” istovremeno je putopis, dnevnik čitanja i zbirka zapisa o svakodnevnoj borbi sa životom, koliko traumatičnoj toliko i lijepoj. Od godine 2011. do 2016., od Ljubljane, preko Osla do Zagreba i Brčkog čitamo dnevničke zapise o jednoj ljubavnoj priči i njenoj propasti; o ocu koji gotovo svakog mjeseca putuje iz Osla u Ljubljanu da vidi mlađu kćerku jer se boji da će ga zaboraviti, i o starijoj kćeri u Oslu koja očuha zove tatom, a njega po imenu; o književniku koji istovremeno djeluje u hrvatskoj, bosanskoj i norveškoj književnosti… Pratimo i avanturu nastajanja romana koji autor pokušava paralelno pisati na ‘našem’ i na norveškom, slijedimo Sejranovića na brojnim književnim promocijama, festivalima i rezidencijama, pratimo njegove susrete s kolegama, prijateljima, ženama i ljubavnicama, čitamo o knjigama koje on čita. Razapet između Skandinavije i Balkana, Bekim Sejranović ispisuje stranice o dva svijeta, i o sebi u njima i izvan njih.

Napiši komentar