Mia Dojčinović (25) apsolventkinja na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci ujedno je i aktivna košarkaška sutkinja. Ovim zanimanjem se počela baviti prije 12 godina u osnovnoj školi iz želje da zaradi svoj džeparac, a već sa 18 godina je to shvatila dosta ozbiljnije, sa namjerom da se profesionalno okuša u tom poslu.

Piše: Zorana Stojičić 

„Banjaluka u to vrijeme nije imala nijednu ženu ove vokacije, a danas sam u Banjalučkoj regiji prva sutkinja. Na početku mi se iskreno i nije baš dopalo, činilo mi se da nisam tip koji može nekome nametnuti autoritet, međutim s vremenom i godinama sam ovaj posao zavoljela, tu sam i ostala i svakako bih voljela da se ovim uvijek bavim. Moj otac i stric su bili košarkaške sudije, kasnije delegati-kontrolori, pa su me nagovarali da se okušam kao pomoćna sutkinja jer nemam šta izgubiti. Utakmica za utakmicom, godine su prolazile i samim tim je bilo jasno da je ovo moj poziv”, istakla je Mia za eTrafiku.

Porodicu i društvo navodi kao najveću podršku, jer je kako kaže svima uvijek drugo čuti da ona niže nove uspjehe i dobija bolje utakmice. U košarci već ima mnogo žena koje sude i ljudi su svjesni njihovog mjesta u ovom zanimanju i određene ideje FIBA-e o primatu da žensku košarku počnu suditi isključivo žene, međutim zbog nedovoljnog broja sutkinja to još uvijek nije ostvareno. Navela je da se i sama bori da žene budu u rangu sa muškarcima, te da uključuje sve veći broj žena da se bave suđenjem.

„U nekoliko navrata sam doživljavala udvaranje na parketu i sa jedne strane bih to nazvala prijatnim i humorističnim, a opet znalo je biti i trenutaka vrijeđanja i prozivanja sa tribine jer eto ja koja sam žena dijelim pravdu muškarcima. Osim tih verbalnih ‘sukoba’, druge nisam imala. Što se profitabilnosti u ovom poslu tiče, morate doći na određeni nivo da biste zaista imali korektnu zaradu, mada to u suštini nije neki veliki novac, ali kada sudite međunarodne utakmice tu je dosta drugačije, od zarade do putovanja”, rekla je ona.

Mia je dobila nominaciju od strane WABA ženske lige, gdje je u Celju debitovala sudeći utakmicu između domaće Cinkarne Celje i dubrovačke Raguze. Učestvovala je i na prestižnom FIBA seminaru u Sloveniji gdje je jedina predstavljala Bosnu i Hercegovinu. Na godišnjem nivou se održava i seminar u Republici Srpskoj gdje se uvijek trude dovesti eminentne predavače, a ove godine su to bili priznati FIBA sudija Milija Vojinović i kontrolor iz Srbije Tomislav Jovančić, koji su učesnicima prenijeli veliko znanje. Cilj seminara jeste vrhunska edukacija. Pored toga postoje i seminari za potencijalne FIBA kandidate gdje se i Mia našla prošle godine sudeći završnicu mlađih kategorija Lige mladih Bosne i Hercegovine, gdje je kraj muških kolega bila jedina žena. Takođe, koordinator je Malih Olimpijskih igara za koje smatra da bi medijski trebale biti više ispraćene jer to zaslužuju.

„Onaj ko je voljan i želi da napreduje sam mora isfinansirati neke seminare jer je stvar ulaganja ono što se kasnije vraća. Uzora nemam jer smo svi posebne individue, međutim divim se ženama koje se ovim bave. U Sloveniji sam upoznala Žulijen Šantal koja je bila prva žena sutkinja u Euroligi, a uz nju mi se nekako svojim stavom dopada i Jasmina Juras, po mnogima najbolja ženska sutkinja na svijetu. Ja ne bih voljela da me kasnije upoređuju sa nekim, svi smo posebni na svoj način”, navela je Dojčinović, dodajući kako joj je košarka u Evropi generalno mnogo ljepša od NBA košarke jer se igra na svim nivoima, kako napada tako i odbrane.

Na utakmice je počela ići sa ocem od malena, a uspomene koje su sačuvale fotografije sa Đorđevićem, Bodirogom i Divcem nešto su čega se danas rado sjeti, a svakako su dio onoga što ju je je nekad davno ovom sportu privuklo. Najdraži ljudi u njenom životu takođe su u ovom sportu – otac, stric, brat Igor koji polako slijedi njene stope, momak Srđan koji je košarkaš – nekako se sve svodi na košarku. To joj dosta pomaže da bude bolja u svom poslu jer se svi međusobno nadopunjavaju.

„Svima bih preporučila da pokušaju, u suprotnom ne možete znati ishod. Često sam se znala rasplakati jer vas povrijedi ukoliko delegat smatra da niste dobro uradili svoj dio posla a vi ste sigurni da jeste, ali sve je to iskustvo i najvažnije je ne posustati olako. Suđenje me je mnogo promijenilo, znam se zauzeti za sebe i za druge, formiralo me je kao osobu, a posebno sam ponosna što mnogo mlađih kolega i koleginica vidi uzor u meni. Između kolega postoji međusobno poštovanje i trudimo se da se barem jednom godišnje svi zajedno okupimo i družimo. Ne postoji nikakva rodna neravnopranost kada je u pitanju zarada sudija i sutkinja, mi smo na parketu ravnopravni”, naglasila je Mia.

„Dobar sudija voli svoj posao, voli košarku – strast ne morate uvijek imati nužno na početku, ona se vremenom stiče. Morate biti samokritični da biste ovo znali raditi. Voljela bih otvoriti školu sporta i da ovaj posao i strast prema njemu prenosim na svoju porodicu jednog dana. Cilj je da dođem do FIBA licence i međunarodnih takmičenja, a svakako da je stvar prestiža i učešće na Olimpijadi”, dodala je ona za kraj.

Napiši komentar