Iako je kiša uporno pokušavala da pada, a munje šarale nebo, Exitovoj publici sinoć nije padalo na pamet da se okrene u drugom smjeru i vrati kući ili u najbližu kafanu. Ignorišući vremenske (ne)prilike, desetine hiljada ljudi složno je išlo prema tvrđavi, a zatim tragalo za željenim sadržajima. Vidjevši da je niko ne uzima za ozbiljno, na kraju je i odustala od padanja.

Piše: Lolamagazin.com – Vanja Stokić

Naša prva destinacija bila je Noizz Future Shock bina. Iskrene da budemo, ona nam nije bila odredište sama po sebi, ali smo u prolazu čule zvuk koji nas je natjerao da se zaustavimo i oslušnemo malo pažljivije. Na sceni je bila grupa Piknik, koja je doslovno pržila gitarske i glasne žice. Kako svoje, tako i svojih fanova. Ova bina je rezervisana za promociju i afirmaciju alternativnih bendova, uglavnom onih koji su nedavno počeli da stvaraju muziku. Njena posjećenost je uglavnom jako loša (ili dobra, zavisi sa koje tačke posmatrate), jer ti bendovi u prosjeku privuku 43 osobe, ali se sinoć desila vanredna situacija. Prostor ispred bine je bio krcat, ljudi su stajali na stepenicama i čak zakrčili prolaz koji vodi do narednih stejdževa.

Program nas je dalje odveo na Main stage, gdje je nastupao Years&Years. Iako smo ranije čuli za ovaj britanski trio, te vjerovatno znamo i poneku pjesmu a da nismo sigurne da su to oni, njihovo stvaralaštvo nam je potpuno nepoznato. Otišle smo otvorenog uma i željne novog zvuka, ali bez ikakvih očekivanja.

Ono što je uslijedilo nas je prvo zakucalo za zemlju, a onda natjeralo da više vremena provedemo u vazduhu nego na njoj. Vesele i energične pjesme, stihovi koje pjevate iako ih slušate prvi put, harizmatični muzičari, profesionalnost na svjetskom nivou… Prosto ne možemo da se odlučimo šta nam se više svidjelo, ali vam definitivno savjetujemo da ih poslušate ako nekada budu gostovali u vašoj blizini.

Tumarajući od bine do bine otkrili smo Cockta Beats&Bass, mali stejdž koji je postavljen tako da ga vidite, ali vas ne privuče da ga posjetite. Međutim, kada to ipak uradite otkrivate prostor koji djeluje vrlo intiman, u kome se sluša elektronska muzika, a plesna čarolija vas opsjeda bez obzira koliki mrgud bili.

S obzirom na to da mnogo volimo rock i punk, Fusion bina je naše vječito odredište. Ljudi su sa godinama navikli na to da nas sreću na ovom prostoru, pa nas čak u šali pitaju odlazimo li ikada. Da, odlazimo, ali ćemo se uvijek vraćati kada budemo imale razloga za to. Ovaj put nam je Fusion ponudio dva jako dobra nastupa – Kanda, Kodža i Nebojša, te Zoster. Vjerujemo da su i izvođači prije njih bili na visini zadatka, ali njih nažalost nismo stigli da odslušamo. Prva grupa je publiku opila svojim melanholičnim zvukom, ne dozvoljavajući im da odu, mada niko to nije ni poželio.

Kada je Zoster stupio na scenu, publika je uvedena u svijet društvenih problema, ali na vrlo pitak način. Veselim ritmovima i snažnim porukama Zoster je kao i uvijek držao pažnju tokom cijelog nastupa. Publika je čak na kraju dobila bis, što se na Exitu ne dešava zvog jako tijesnog rasporeda, ali su oni imali taj luksuz da sviraju posljednji i malo produže nastup.

Pošto je jutro već odavno svanulo, kući nam se nije išlo, a Dance arena je jedna od tri bine koja nudi zabavu u to doba, zaputili smo se tamo. Usput smo zavirili na Urban bug, čija je publika skakala kao da su upravo stigli na svirku. U Areni smo zatekli Jamie Jones, koji je vrlo vješto uspijevao ne samo da zadrži hiljade ljudi na okupu, već i da ih dobro zabavi.

Današnji dan obećava nam nova imena i lude provode, a vi obavezno sutra napratite do nas da vidite šta smo sve zabilježili u našem pohodu.

Napiši komentar