“Ja sam čovjek iz muškog svijeta, ali naprosto žene su željne iskrene otvorene priče. Skoro sto posto moje publike su žene, tako da ih očekujem na promocijama“, kazao je za eTrafiku mladi pjesnik iz Srbije, Stefan Simić.
Piše: Milica Kulić
Ovaj autor želi da pokrene i inspiriše ljude specifičnim stilom pisanja i otvorenošću na nastupima. Do sada je u Banjaluci nastupao četiri puta.
“Imao sam stotine nastupa i uvijek je to na neki način ista, ali specifična priča u zavisnosti od mentaliteta gdje radim. U Banjaluci mi je uvijek najljepše jer vaš grad ima neku specifičnu otvorenost i nekako se ovdje najbolje osjećam. To su prave fešte – opuštene, rasterećene i razigrane”, kaže on.
Njegove književne večeri nisu klasične, već na neki način predstavljaju Teatar iskrenosti, gdje Stefan priča svoje anegdote, razmišljanja i stečena znanja.
“Najviše nam fali ispovijedanja. Trudim se da na promocijama bude spontana atmosfera, da se ljudi osjete prihvaćeno bez ikakvih formalnosti, akademizama ili pravnih priča. Pojavljujem se kao čovjek, a ne kao pjesnik. Pjesnik se bavi poezijom, mene zanima život jer je on poezija, a poezija je samo zapisan trag života”, navodi.
Njegove promocije najčešće posjećuju žene, a Stefan ističe da mu je krivo zbog toga.
“Nisam feminiziran, niti se družim mnogo sa ženama. Ja sam čovjek iz muškog svijeta, ali naprosto žene su željne iskrene, otvorene priče. Skoro sto posto moje publike su žene, tako da je to očekivano. Muškarci se osjećaju malo zavidno kada nastupam jer u meni vide konkurenciju, a žene su uglavnom oslobođene. Bude tu i nekih napada, ali to je prirodno i potrebno. Volim kritike i napade jer su iskreni, a svako od nas ima pravo na mišljenje.“
U tekstovima najčešće pominje usamljenost, za koju kaže da je nastala jer mnogo radi na sebi.
“Pišem to što živim, kada sam usamljen pišem o usamljenosti, kada sam srećan o sreći, kada patim o bolu. Generalno, današnji čovjek je usamljen. Nije mi cilj da pišem o njoj, već mi naprosto riječi naiđu. Veoma sam usamljen čovjek jer mnogo radim na sebi, a kada radiš puno na sebi, nemaš mnogo vremena da zujiš tamo-vamo.“
Na Stefanovoj stranici svaki dan možete pročitati novi zanimljiv tekst. Jedan od njih nosi naziv “Dupe je pobedilo”, u kojem autor objašnjava zašto je vulgarnost zanimljivija od nečije proze.
“Da biste otišli na izložbu morate da imate neko predznanje, a klikom na takve tekstove ljudi jednostavno reaguju. Zadnjica je simbol sramote pa sam u tom kontekstu pravio paralelu između nje i poezije. Nije mi omiljen, ali kada sam ga objavio mnogo pažnje je privukao. Cilj mi je da probudim nešto u ljudima, da isprovociram, više od same vulgarnosti želim da budem suprotnost ovom vremenu. Želim da se suprostavim svemu što me boli.“
Najavljuje zanimljive planove za naredni period – roman i video predavanja o psihologiji.
“Bilo bi dobro da završim neki roman jer pišem intezivno. Planiram da otvorim internet televiziju gdje bih jednom nedjeljno držao petnaestominutna predavanja o psihološkim temama. Bilo bi super da iz srca i duše govorim o svojim iskustvima i da na osnovu toga pravim emisije. To bi bilo fenomenalno i nekomercijalno“, najavljuje Stefan u razgovoru za eTrafiku.
Stefan Simić je rođen 1989. godine u Paraćinu. Studira Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Prvu knjigu „Pustite nas“ objavio je 2012. godine, a knjigu „Odjeci ljudskog“ 2013. godine.
