Nakon šest godina čekanja, roman „Mjesec je svjedok“ Damira Pervanovića (28) iz Brčkog konačno je ugledao svjetlo dana. Promocija romana zakazana je za peti novembar  u 18 časova u Omladinskom centru u Brčkom, a Damir do tada nestrpljivo broji dane.

Nakon toliko godina čekanja, roman je konačno objavljen. Kakav je osjećaj?

Ne mogu vam opisati osjećaj kada sam ga prvi put uzeo u ruke. Jedan osjećaj je završiti rukopis, ali imati u ruci gotovu knjigu… To je nešto zaista posebno. U tom momentu mi je bilo drago što sam bio uporan i što nisam odustao od objave. S obzirom da mi je ovo prvi roman, nakon završetka pisanja imao sam mnogo upitnika iznad glave. Šta i kako dalje? Srećom, imao sam podršku ljudi koji su me usmjerili. Prije svega to je gospodin Ćazim Suljević, od razgovora sa njim je sve krenulo na bolje. I ovim putem mu zahvaljujem na svemu. Isto tako bih zahvalio i Ernadu Osmiću, mom lektoru koji je pored odličnog obavljenog posla sa lektorisanjem i prelomom knjige, pomogao i sa savjetima. Sad idem lagano sa promocijom, a dalje ćemo da vidimo kako će se stvari odvijati.

Kakve reakcije očekuješ od publike?

Zaista je teško reci šta očekujem od publike ili promocije jer sam svjestan koje mjesto književnost zauzima na našim prostorima. Kako god, moja želja je bila da prvu knjigu objavim u svom rodnom gradu i uskoro ću je ostvariti. Moj život je u ovom momentu više vezan za inostranstvo, sljedeći veliki korak mi je afirmirati se kao pisac u Leipzigu, gdje živim i radim. Dobio sam neke ponude za objavu, ali još uvijek o tome ne razmišljam ozbiljnije, jer stvari treba tek da se poslože. I to je proces koji zahtjeva vrijeme i strpljenje, ali i rad na sebi, djelima, a najviše rad na promociji.

Kakve su kritike onih koji su već imali priliku da ga čitaju?

Ono što pišem se meni sviđa i volim to raditi, ali nikad niste sigurni kako će ljudi reagovati na to. Pogotovo ako su to ljudi do kojih vam je stalo ili naši književnici koji su kompetentni da donose sud o rukopisu. Do sada je nekoliko ljudi imalo priliku da pročita knjigu i moram priznati da sam dobio stvarno dobre povratne informacije. Od toga da je stil pisanja zanimljiv, da je priča smislena pa do komentara da je knjiga držala čitateljevu pažnju do samog kraja. To mi, kao autoru knjige, veoma imponuje. S obzirom da je prva knjiga koju objavljujem, imam malu tremu, ali pozitivne kritike su me u potpunosti naoružale samopouzdanjem i željom da svoj roman predstavim na što bolji način.

Planiraš li nastaviti pisanje, možemo li očekivati još djela?

Svakako da planiram. Volim knjige i pisanje je ono što na mene pozitivno djeluje. Trenutno pripremam novu knjigu i žanrovski je u potpunosti drugačija od ove koju promovišem u novembru. U pitanju je priča koja vuče u žanr trilera, horora. Nešto sasvim novo i vjerujem da će biti zanimljivo. No, za sada ne bih puno o tome jer želim dati zasluženi prostor svom prvom romanu. A sve ostalo će doći jedno po jedno.

Da li je roman doživio još izmjena od našeg prošlog razgovora? 

Na romanu nisam ništa mijenjao, jer vjerujem da je prva verzija ona koja je i najbolja. Ja sam jako samokritičan, tako da bih uvijek mogao nešto promijeniti. Međutim, roman je takav kakav je, a sve nove ideje usmjeravam u nove knjige.

Iz tvog iskustva, šta je najteže za mladog pisca u BiH? 

Vjerovatno je najteže pronaći finansijska sredstva za objavljivanje rukopisa. To iziskuje dosta novaca i većina to ne može samostalno pokriti. Stoga se svi okrećemo kompanijama s ciljem da ostavimo neku saradnju, ali i to ide jako teško. Ja sam svoju ponudu za sponzorstvo poslao na mnogo mjesta, mnogo e-mailova, kontaktirao svaku firmu i mnogima lično dostavio ponudu, ali svaki odgovor (a bilo ih je svega nekoliko) je bio negativan. No u svakom slučaju ne treba odustati. Upornost se kad-tad isplati i ja u to zaista vjerujem.

Povezani tekstovi – Damir Pervanović : Šest godina vjernog čekanja, kao u ljubavnim romanima

eTrafika.net – Nikola Zgonjanin, foto – Beny Photography

Napiši komentar