fbpx

J. C.

Ona ne voli svoj glas,

ali za mene je to 40 violina

na buretu baruta,

Podrži eTrafiku

kojima život zavisi od toga

da sviraju što je najnežnije moguće.

Malene ruske balerine

u njenim zglobovima

zavode nesvesno svemir

svakim od svojih pokreta.

I taj ples ljulja i okeane.

Bez njega bi sve bilo

mrtvo. Mirovalo čelično

i bez srca.

Između njenih prstiju

nalazi se smisao

i ravnoteža čitavog

Unverzuma.

I kakva onda divna

uteha prolaznosti

mogla bi biti,

da ova šaka

od pepela i šljunka

prenoći tu,

među njenim prstima?

Usidrio bih

sedamsto tona razloga

jednim jedinim

dodirom ruku.

Spoznaja

smisla

svega.

Mesečina udavljena

u bari

podseća na ovakvu

vrstu čežnje.

I svaki put kada

je pozovem po imenu,

zapravo pitam:

Koliko hiljada godina

vajalo se tvoje lice

ljubavima tvojih predaka?

Ratko Petrović

Napiši komentar