Premijeru dokumentarnog filma “Girl Power“, banjalučka publika imaće priliku da pogleda večeras u DKC Incel, sa početkom u 21 čas. Film se bavi ženama koje su život posvetile grafiti subkulturi, a sniman je širom svijeta. O  motivima nastanka filma, predrasudama na sceni,  razgovarali smo sa autorkom filma, češkom grafiti crtačicom Sany.

Sedam godina trebalo je da se film “Girl Power“ pojavi na ekranima. Do odluke da svoj tadašnji život promijeni iz korijena i posveti se radu na filmu, Sany je došla prirodno. Po njoj, jednostavno je tako trebalo biti. Kada je snimanje počelo, niko nije očekivao da će trajati sedam godina, niti je znao šta će ih sve na tom putu snaći, ali trud se isplatio.

„Svaka osoba se mijenja tokom godina, pa tako i ja. Pretpostavljam da sam još uvijek ista osoba, ali sada radim više stvari koje mi se zaista sviđaju. I da, sigurno je  vrijedilo!“, govori naša sagovornica.

Ulazak na grafiti scenu nije lak. Sany je iz Češke, a grafite je počela raditi nekoliko godina nakon pada komunizma, što je situaciju činilo još težom. Iz njenih razgovara sa ostalim crtačicama koje su karijeru započinjale kada i ona, uvidjela je da većina dijeli ista iskustva. Tada su u velikoj mjeri vladale predrasude o ženama koje se bave ovim oblikom umjetnosti.

„Kao djevojka na sceni gdje dominiraju muškarci morate da se borite mnogo više da vas poštuju  i da bi vaš rad uvažavali jednako kao i kod muškaraca. Ali danas je situacija bolja za djevojke, naročito zbog razvoja društvenih mreža koje im omogućavaju da se međusobno povežu i budu jače. A i čini mi se da su muškarci otvoreniji nego što je to bilo prije“, govori o svojim iskustvima Sany.

Film prikazuje žene iz 15 različitih gradova svijeta. Svaka predstavlja individuu za sebe, a jedino što ih baš sve povezuje je da rade ono što vole – bave se grafitima. Za neke je to umjetnost, drugima je sport, a nekima posao. Sany uopše nije bilo lako da stupi u kontakt sa njima. Grafiti zajednica je dosta zatvorena, autori se trude ostati anonimni, naročito zbog policije koja oslikavanje javnih provršina tretira kao vandalizam.

„Grafiti zajednice su zatvorene i ne dijele mnogo informacija. Alii radimo na istim mjestima, dvorištima, mjestima koja možete oslikavati i desi se da možete  prepoznati rad nekog crtača na ulici. Na primjer, kada sam tražila Donu uvijek sam pitala španske pisce da li su je vidjeli,  da li znaju nekog od njenih prijatelja? Dakle, to je puno vremena i puno poslatih mejlova jer ne želiš bilo koju djevojku. Ja sam tačno znala koje cure želim naći i pronašla sam ih. Svaku od njih“, objašnjava naša sagovornica.

Da biste se proslavili u ovoj branši, vaš rad mora da bude viđen. Grafiti crtači često se izlažu različlitim oblicima opasnosti da bi naslikali svoje djelo i poslali poruku koju imaju što većem broju ljudi.

„Grafiti su opasna umjetnost. Može da vas udari voz, struja, svašta može da se desi. Ali kada ste mladi, ne mislite o tome. Žene uglavnom prestanu raditi ilegalno kada postanu majke, ali to je sve dio toga“, priča za eTrafiku Sany.

Kada je počela snimati film 2009. godine, Sany je željela da učini nešto čime će promovisati žene u grafitima, ali nije ni slutila koliko će joj to promijeniti život. Nakon prikazivanja filma, reakcije su većinom pozitivne. Kako naša sagovornica kaže uvijek će biti neko kome se nešto ne sviđa, a naročito kada je riječ o filmu koji se bavi subkulturom i grafiti umjetnicima, gdje svi žele biti najbolji i najvidljiviji.

„Kada napravite film o ženama i pričate o džender temama, muškarci se iznenade jer se oni nisu susretali sa tim problemima, nemaju takva iskustva. Kada sam počela snimati, nisam ni sanjala da će ‘Girl Power’ biti tako uspješan film i da će se prikazivati širom svijeta. Puno djevojaka javilo mi se mejlom da se zahvali za film, a opet sa druge strane i mnogo muškaraca je učestvovalo u njegovom stvaranju“, govori Sany.

Dokumentarac “Girl Power“ prvi obrađuje temu žena u grafitima, ali se bavi i mnogim drugim stvarima. Rušenjem stereotipa, pomijeranjem granica u sebi i oko sebe, i pokazuje zašto ne treba odustati od svojih snova.

Grafiti su nelagalni, vrlo rijetko mogu da osiguraju finansijsku sigurnost, a grafiti crtači često ne znaju dati odgovor na pitanje zašto se baš time bave. Njhov rad je i njihova najveća nagrada. Njihova ljubav, izlaz, trag koji ostavljaju za sobom, a za Sany crtanje grafita predstavlja slobodu.

eTrafika.net – Anja Zulić

Napiši komentar