Lejlija

Uoč’ Bajrama razbolje se jedina u majke Lejlija

Bolovala, tugovala, jadikovala i govorila:

Moja majčice, ako umrem obuci mi dimije ruhovne

I pletenice raspelti k’o klasje, neka padnu niz lice

Nek’ me ponesu momci s obje strane

i neka pjevaju onu pjesmu

kako noćima ne spavaju, mene čuvaju.

Kao nevjestu faslidžanom okupaj me jer na dalek put

mene, majko, s dlana na dlan odnose

mila, odnose…

 

Napiši komentar