Sigurni smo da bi rijetko kome na spomen Islanda pala na pamet mogućnost da se tamo igra kvalitetan fudbal, ali ono što je njihova reprezentacija pokazala na Evropskom prvenstvu je više nego privuklo pažnju evropske i svjetske javnosti.

Malo ostvro na sjeveru Evrope, koje ima oko 330 hiljada stanovnika, uspjelo je da se plasira među osam najboljih selekcija starog kontinenta. Ipak, nije sve tako slučajno kao što se možda čini. Iako je islandska fudbalska priča impresivna bajka, ona počiva  više na napornom i sistematskom radu koji nužno daje rezultate. Još sredinom devedesetih počelo je ulaganje u infrastrukturu i struku. Sagrađeno je petnaestak “Kuća fudbala” u kojima su trenirale mlađe kategorije, a veliki broj budućih trenera je školovan i finansiran od strane države da polaže UEFA A i B trenerske licence. Na taj način je postavljen zdrav temelj za uspjeh, ali ipak dovođenje švedskog stručnjaka Larsa Lagerbeka je bio presudni trenutak za ovu priču.

Prije dvije godine malo je nedostajalo da se Island kvalifikuje na Svjetsko prvenstvo. U grupi su pokazali da više niko ne može da računa na lake bodove protiv njih. Završili su na drugom mjestu iza Švajcarske, a ispred Slovenije, Norveške, Albanije i Kipra. U plejofu su za protivnika dobili Hrvatsku i poslije 0-0 u Rejkjaviku izgubili su 2-0 na Maksimiru i na taj način ipak ostali bez plasmana na SP.

Sljedeći krug kvalifikacija za Evropsko prvenstvo im je donio tešku grupu u kojoj su bili Turska, Češka, kao i favorizovana Holandija. Ipak, Islanđani su uz samo dva poraza (od toga jedan u posljednjem kolu kada su se već plasirali) zauzeli drugo mjesto i na taj način obezbijedili direktno učešće na Euru u Francuskoj.

Poslije ne baš dobrih rezultata u pripremnom periodu, 23 fudbalera i još oko 10% stanovništva Islanda je otišlo u Francusku da prisustvuje debiju svoje reprezentacije na nekom velikom takmičenju. To je najbolje opisao Aron Gunnarson koji je rekao „Kada podignem glavu i pogledam moje zemljake na tribini, rekao bih da poznajem ili da sam barem sreo makar polovinu njih.“

Prva utakmica protiv Portugala nije krenula baš najbolje, poslije konstantnog pritiska Portugalaca Nani je uspio da postigne pogodak i dovede svoju reprezentaciju u prednost. Ipak, umjesto očekivanog i rutinskog privođenja kraju od strane Portugalaca Island je uspio da izjednači golom 28-ogodišnjeg fudbalera  Bazela, Birkira Bjarnasona. On je na taj način upisao svoje ime u anale Islandskog sporta, a Islandu donio prve bodove na Euru. Takav ishod je izazvao cinične komentare i jednog od najboljih igrača svijeta Kristijana Ronalda, koji je izjavio da Island neće više nista uraditi na ovom prvenstvu.  Sljedeće kolo su Islanđani bili ti koji su ispustili pobjedu. Do samog finiša su vodili sa 1-0, ali su na kraju nesretnim autogolom štopera Saevarsona.

U eliminacionu fazu ih je vodio i bod protiv Austrije, ali hrabri Islanđani su preko Bodvarsona iz prekida poveli sa 1-0. Inicijativu u ostatku meča je imala Austrija, oni su napadali dok se Island organizovano branio. Nekako su uspjeli Austrijanci da dođu do 1-1, ali to je bilo sve od njih. Na kraju je u sudijskoj nadoknadi brzu kontru Islanđana iskoristio rezervista Traustason i tako donio prvu pobjedu

Traustason
Traustason

Islanđana. Snimak pobjedničkog gola i slavlje komentatora islandske televizije je postao hit na internetu, a ni na terenu i na tribinama nije bilo nista manje oduševljenje. Ta pobjeda je značila da su sami sebi „zagorčali“ život i poslali sebe na Englesku u osmini finala… Samo najveći optimisti su mogli da se nadaju da će poslije toga i Engleze poslati kući.

Meč nije dobro počeo, u samom početku grešku odbrane Islanđana nije uspio da ispravi golman Halldorson, napravio je penal koji je Runi iskoristio i doveo favorizovane Engleze u vodstvo od 1-0. Nije se slavlje Engleza ni završilo a Islanđani su poslije auta izjednačili. Ragnar Sigurdson je ostao sam na drugoj stativi i mirno matirao golmana. Inače, on je dobio ime po poznatom vikinškom vođi Ragnaru Lodbroku pa je na neki način ponovio istoriju pokorio je Engleze. Veoma brzo rezultat je bio u potpunosti preokrenut, Sigborsson je šutirao sa ivice šesnaesterca, a lopta je prosla ispod ruke Harta za delirijum na stadionu i na ulicama Rejkjavika. Do kraja su Englezi napadali, ali nisu uspjeli da dođu do izjednačenja. Fanatično navijanje navijača Islanda tokom utakmice je bilo nagrađeno impresivnim zajedničkim slavljem sa igračima.

Poslije ovog uspjeha Islanđani su sa velikom dozom humora i prva stvar koju su uradili su poslali pitanje Kristijanu Ronaldu „Da li je OK da sada počnemo da slavimo?“, takođe su na Tviteru podijelili šaljivu fotku kako su se birala 23 igrača za Euro. Pisac Dagur Hjartason je na tviteru počeo da lovi neupućene i one koji su sa podozrenjem gledali na njihovu selekciju sa slikama bezinske stanice za koju je rekao da radi napadač, da strijelac prvog gola na prvenstvu Bjarnason pomaže ocu na farmi itd. A da je u pravu što je na tanak led navlačio ljude potvrđuje i izjava Vejna Runija koji je poslije utakmice rekao da ne vjeruje da su izgubili od države koja ima više vulkana nego fudbalera.

island tim (1)

Sljedeće iskušenje ih čeka 3. jula u predgrađu Pariza, a protivnik je reprezentacija domaćina. Tada ćemo vidjeti da li mogu da naprave još jednu pometnju na prvenstvu, ali jedno je sigurno, sve i da ispadnu kupili su naklonost cijelog kontinenta i skrenuli pažnju na sebe. Trud i ulaganje prethodnih 20 godina se konačno materijalizovao i siguran sam da ovo nije posljednje što Island ima da ponudi na nekom velikom takmičenju.

 eTrafika.net – Srđan Obarčanin

Napiši komentar