U susret OK festu razgovarali smo sa Srđanom Đinom Jevđenićem, frontmenom američkog gipsy punk benda “Kultur Shock”. Otkrio nam je šta je to promijenilo njegov odnos prema životu, da ludilo ne mora nužno biti loše, te da nas na Tjentištu čeka mnogo energije!

Od sladunjavog Đina Banane sa šlagerima, do Grampa Gurua, mudrog lika sijede brade, čvrstog glasa i jednog totalno kontrastnog stila muzike. Šta je najviše uticalo na tu promjenu, ili je ona išla sa godinama, postepeno?

Život je dug i nepredvidiv. Ja sam odlučio da ga udišem punim plućima i da u ono što radim vjerujem 100%. Našao sam se u svijetu gdje me niko ne zna. Idealni uslovi za sve promjene koje su se dugi niz godina naslojavale u mojoj podsvijesti. Mi smo svi žrtve samih sebe i svoje sopstvene reputacije, koja nas ponekad nemilosrdna i ne dozvoljava nam da se promijenimo iako to želimo. Rat nas je sve na neki način promijenio, htjeli mi to priznati ili ne. U mom slučaju, suočenje sa realnošću da je u svakom momentu vrlo moguće da te nestane i da je to sad permanentno stanje, te da je ovih 5 minuta, možda mojih zadnjih 5 minuta, je promijenilo moj odnost prema realnosti, a time i životu. Shvatio sam da je život prekratak da bi se trošio na periferne stvari kao sto su materijalne vrijednosti i generalno stvari koje me ne zanimaju.

 Prošao je čet’respeti kad je Đino tek poludio. Može li postojati kreativnost bez barem malo ludila?

Početkom prošlog vijeka ludilo se smatralo isključivo negativnom karakteristikom. Danas nije tako. Ludilom smatramo skoro svaki bijeg od svakodnevnog pristupa životu. Nekonvencionalnost je postala vrlina, jer nas vodi u eksperiment i dozvoljava nam da slobodno mislimo, bez opterećenja i predrasuda, bez onog “šta će komšije reći?”.

„Nikada niko na svijetu nije nikoga zaje*o ko svoj svoga

Juče smo bili što danas nećemo, a nismo postali ništa drugo

Preziru nas braća, preziru stranci

 A mi se branimo mržnjom i ponosom

Stid nas je gledat unazad

A ne možemo kuda unaprijed“

Nekoliko godina od Tamnog Vilajeta, a mi smo na istom, ne možemo unaprijed, a ne smijemo unazad. Da li su naši ljudi u ostalim zemljama svijeta bar malo napredniji?

Ma jok. Niko nema monopol na napredno razmišljanje. Ja ustvari i ne znam šta to znači, biti napredan?! Problem Balkana je što ima vrlo je*en geo-politički položaj, sve ide preko nas, od raspada Rimskog carstva, preko svjetskih do bratoubilačkih ratova. Niti jedan narod se ne bi u tome bolje snašao.To nas međutim ne spriječava da definišemo našu reakciju na sopstvenu sudbinu, te možda nešto i naučimo o samima sebi. Kad si svjestan svojih mana i sam to sebi priznaš, veće su ti šanse da ih promijeniš u vrline. To su upravo radili velikani naše književnosti i slobodnog uma Meša Selimović, Ivo Andrić i Miroslav Krleža.

Šarolik spektar muzičara prošao je kroz Kultur Shock, sa svih strana svijeta. Šta ih je privuklo da kombinuju balkanske etno ritmove sa žešćim zvukom?

Muzika. Naša i uopšte svjetska etno muzika, punk i metal imaju strast i energiju koju pop muzika nema. Mi u KS sviramo ono što nam se svira, a ne ono sto moramo, a od te muzike živimo i putujemo po svijetu. To je san svakog muzičara. Muzičari su odvajkada razapeti, te važu između onog sto se njima sviđa, što bi oni da sviraju i onoga sto se “prodaje”. Iskreno rečeno, niko do dana današnjeg nije skontao šta to znači, šta se to prodaje, a šta ne. Nekada davno (u mom prošlom životu) imao si TV, radio, disko kuće, pa su oni o tome odlučivali. Puste te milion puta na radiju i eto ga “prodaje se”. Danas toga srećom više nema.

Publika u BiH vas nije često viđala, iako se povezujemo sa tekstovima pjesama. Kakva je reakcija američke publike na tekstove, kad razumiju o čemu se stvarno radi?

Otprilike ista kao i kod njemačke, španske, francuske… Oni koji ne razumiju reaguju instinktivno. Pa tako je i s našom publikom kad sviramo pjesme koje su na engleskom, grčkom, turskom, japanskom, francuskom, njemačkom. Nema tu puno razmišljanja – opusti se i uživaj.

Novi singl „Sloboda“ u saradnji sa Edom Maajkom između ostalog govori i o represiji slobode govora, ali i samom nedostatku volje za ustajanjem protiv nepravde. Šta nam to treba da nas pokrene?

Mislim da smo se pokrenuli. Ljubav, Sloboda i najljepše stvari u životu ne koštaju nista. Slobodne su za korištenje, samo treba pružiti ruku. Samo treba izabrati slobudu kad nam se ponudi.

„Ko se to oslobodio, ko je kome više pobio.“ Postoji li mogućnost da se stavovi istoričara u FBiH i RS nekad usaglase, da se konačno saznaju stvarne brojke, ili se i dalje bojimo istine?

Njihove nesuglasice su im pos’o. Šta će i gdje će kad se usaglase? Isto je i sa političarima. Jedni druge drže na vlasti i otimaju. Kad se samo sjetim kako smo prije rata bacali drvlje i kamenje na funkcionere zbog kuća na moru. Vidi ovih sada!

Publika se radovala vašem nastupu prošle godine u KSB-u, zašto je otkazan?

Koliko sam ja obaviješten organizator je otkazao nama, tako da njih treba pitati. Žao mi je.

Šta nas čeka na OK festu?

Energija, Energija, Energija!

eTrafika.net – Nikola Zgonjanin

Napiši komentar