Teodora Čikić jedna je od onih koji, i pored stalnog posla i mogobrojnih obaveza koje današnji način života nosi sa sobom, nisu napustili svoju najveću ljubav, a njena su fotografija i pjevanje.

Naime, u Gradišci nema čovjeka koji nije čuo za Teodoru, kako zbog prelijepog pjevanja, tako i zbog njenih fotografija. Ova mlada Gradiščanka kaže da je oduvijek voljela umjetnost, te da nikad nije odustajala od nje.

“Danas je teško baviti se umjetnošću, pogotovo ako ste podijeljeni na dva polja kao ja. Još kad tu dodate posao koji vam omogućava stalni izvor primanja, ponekad se sve to čini kao nemoguća misija. Ipak, ja za sebe mogu da kažem da sam oduvijek bila zaljubljenik u umjetnost, pogotovo u pjevanje i izvornu narodnu pjesmu, pa me je to i održalo sve ove godine na nogama”, ispričala je Čikićeva.

Inače, Teodora se muzikom bavi od malih nogu, tačnije od sedme godine kada je upisala muzičku školu, a kako kaže, njena pjevačka karijera počinje u srednjoj školi, i to u pjevačkoj grupi Kulturno-umjetničkog društva “Kolovit”.

“Pjevanje je nešto što je samo izašlo iz mene. Još kao dijete stalno sam pjevala i već tada sam znala da je to nešto što želim da radim i kad odrastem. Vremenom sam mijenjala žanrove, da bih se posljednjih godina pronašla i skrasila pjevajući naše stare izvorne pesme. To je trenutno nešto što me ispunjava i što mi dobro ide, a najviše volim da pjevam na humanitarnim akcijama na koje se uvek rado odazovem”, priča Čikićeva i dodaje da joj dodatno zadovoljstvo predstavlja činjenica da kroz njeno pjevanje i danas opstaje i traje pjesma koja je polako prepuštena zaboravu.

Foto konkurs Goran Terzić

“Drago mi je kad čujem da mladi ljudi sve više slušaju našu izvornu pjesmu, a još više kad znam da sam i sama tu imala uticaja jer, htjeli mi to priznati ili ne, naša tradicija sve više izumire i sigurno je da smo mi ti koji treba da pokušamo da je očuvamo”, rekla je Čikićeva.

Ona često svoje sugrađane počasti koncertima koje radi zajedno sa poznatim gradiškim umjetnikom Miroslavom Vukovitea_kudćem i, kako nam je ispričala, njihova saradnja je svakim danom sve bolja, a ako im se sve “kockice slože”, uskoro bi mogli da ih slušaju i češće.

“Sa Miroslavom sarađujem već duže vrijeme i mogu da kažem da je rad sa njim pravi užitak. Publika uvijek dobro reaguje na naše zajedničke koncerte, a u budućnosti se nadam da ćemo uspjeti da i nešto snimimo zajedno”, poručila je ova mlada Gradiščanka koja smatra da u posljednje vrijeme u ovom gradu ima sve više ljudi koji rade na očuvanju tradicionalne muzike, kako putem pjevanja, tako i igrom i sviranjem, što je nešto što ohrabruje.

Pored pjevanja, Teodora je veliki zaljubljenik i u fotografiju i, kako kaže, nema tog kutka u Gradišci, a da ga ona nije zabilježila svojim foto-aparatom.

“Generalno, još uvijek se tražim u fotografiji i nemam neki pravac, a najviše fotografišem pejzaže i portrete. Iskreno, ne mogu da se odlučim šta je to čemu bih se isključivo posvetila, pa i dalje lutam. Ipak, za sada fotografišem sve dijelove grada, jer je ovo za mene jedan od najljepših gradova u Srpskoj, pa kao lokalpatriota putem fotografije pokušavam da što više promovišem Gradišku. Za sada sam najviše izlagala na humanitarnim akcijama i zajedničkim izložbama, a u ovoj godini planiram i samostalnu izložbu”, poručila je Čikićeva.

Teodora nam je kazala da je ljubav prema pjevanju i fotografiji najverovatnije naslijedila od oca Milovana koji je poznati gradiški slikar.

“Ne znam kako da opišem moju stalnu opredijeljenost prema umjetnosti, ali, prije svega, mislim da je za to zaslužan moj otac sa kojim sam u djetinjstvu dosta vremena provodila u njegovom atelju. To je sigurno bilo presudno zašto sam se i ja okrenula prvo pjevanju, a kasnije i fotografiji. Naravno, mnogi mi govore da su tu geni odigrali glavnu ulogu, ali smatram da su upornost i požrtvovanje bili presudni da i danas najveći dio svog vremena posvećujem umjetnosti”, naglasila je Čikićeva.

eTrafika.net – Milovan Matić

Napiši komentar