Rok grupa Laufer osnovana je u Rijeci 1986. godine. Objavili su dva albuma i nekoliko singlova, a sa radom su prestali 09. marta 1996., kada su u Bjelovaru održali svoj posljednji koncert.
Laufer je nastao iz grupe Liverić, koju su činili Danijel Benčik (klavijature), Boris Milaković (bas gitara), Veselito Mudrinić (gitara), Đađa (bubnjevi) i Alen Liverić (vokal). Nakon godinu dana Liverić odlazi na studije, a na njegovo mjesto je došao Damir Urban, po kome je grupa postala prepoznatljiva. U početku je svirao bas, a zatim prešao na pjevanje.
Članovi Laufera su se stalno mijenjali, a grupa je najveći uspjeh postigla u sastavu Damir Urban (vokal), Ljubo Silić (bas gitara), Alen Tibljaš (bubnjevi) i Vlado Simčić (ritam gitara). Svoje prve snimke su objavljivali na kompilacijama, a 1989. su pobijedili na riječkoj gitarijadi i osvojili snimanje spota za pjesmu “Ljubav je bol”. Naredne godine su snimili prvi album, ali on nikada nije objavljen. Ipak, jedna pjesma sa tog albuma je postigla veliki uspjeh i donijela grupi popularnost. Radi se o pjesmi “Budi moja voda”.
Prvi studijski album objavili su 1993. pod nazivom “The Best Off”, koji je doprinio još većoj popularnosti pjesme “Budi moja voda”, “Lopov Jack” i “Svijet za nas”. Naredne godine izdali su album “Pustinje”, na kome su se našle poznate pjesme “Hej tata”, “Govorim u snu” i “Mjesečev rog”. Ovaj album je proglašen najboljim rok albumom te godine. Mini album sa četiri nove pjesme i obrade pjesama “Govorim u snu” i “Mjesečev rog” objavljen je 1995. godine.
Nažalost, već 1996. bend zbog nesuglasica među članovima prestaje da postoji, a Damir Urban započinje samostalnu karijeru i osniva grupu “Urban & 4”. Ubrzo dobija priznanje za najbolji rok vokal, a album “Žena dijete” proglašen je najboljem albumom 1998. godine.
Članovi Laufera nekoliko puta su se sastali nakon raspada, održali koncerte i objavili kompilaciju “Epitaf”.
Govorim u snu
U gradu smiješnoga lica sami padamo
Svatko na drugom kraju svijeta
Zapetljanih tijela umor skrivamo
Koliko potrošenih priča, pune ulice papira
Pokidanih istina
Snovima trošili smo ceste
I mada se ne smije u sebi dugo šutjeli
Miris prve jeseni…
Kroz otrovane noći kad je sjećanje na straži,
Ja ne prolazim…
Tada vagoni puni srebra ni rijeke zlatnog praha
Neće jutro potkupiti,
A vjetar nosi na lakim usnama
Miris prve jeseni…
Ooooo, govorim u snu…
Koliko potrošenih priča, pune ulice papira
Pokidanih istina
Snovima trošili smo ceste
I ma da se ne smije u sebi dugo šutjeli,
A vjetar nosi na lakim usnama
Miris prve jeseni…
Ooooo, govorim u snu…
eTrafika.net
