fbpx

Kulturna diplomatija, najednostavnije rečeno, je promocija države kroz kulturu. U današnje vrijeme ona je neodvojivi dio međunarodne politike. 

Marinha Barreiro, rukovoditeljica programa u Sarajevskom otvorenom centru, ukazala je na to da se kroz nekoliko prošlih decenija pokazalo da diplomatska moć ima veliki uticaj u politici i da je ponekad lakše uticati na ljude koristeći tzv. soft power, nego koristeći klasičnu ekonomsko-vojnu politiku.

 Međutim postavlja se pitanja kakva može biti promocija države kroz kulturu u zemlji u kojoj ne postoji ministarstvo kulture na državnom nivou, što je slučaj sa BiH. Na državnom nivou kultura je u nadležnosti Ministarstva civilnih poslova, a Ministarstvo vanjskih poslova vodi diplomatsku politiku.

Foto baza

Aida Salketić, magistrantica istorije umjetnosti na Univerzitetu u Sarajevu, osvrnula se na ulaganje BiH u kulturnu diplomatiju:

„S obrzirom da ne postoji kulturna politika niti kulturna strategija na nivou BiH, samim tim i osnova za ulaganje u ovaj vid diplomatije je veoma mala. Promocija kroz kulturu je na izrazito niskom nivou kada se gleda zvanicno predstavljanje BiH putem, međunarodnih festivala, bijenala umjetnosti i sličnih dešavanja. Ono što je čest slučaj kod nas jeste fragmentirano, strateški neisplanirano investiranje u pojedina kulturna dešavanja ili proizvode (uglavnom festivale) koji trenutno privlače turiste i pažnju internacionalne javnosti. Međutim, strateško i ciljano promovisanje bh. državnosti kroz kulturu, na internacionalnom nivou, skoro da i ne postoji.“

Podjela nadležnosti nad kulturom na entitetske i kantonalne institucije, dodatno otežava razvoj bh. kulturne diplomatije. Prema mišljenju Aide Salketić uzrok nerazvijenosti kulturne diplomatije osim kao propust države, može se posmatrati i kao propust pojedinaca.

„Svakako da je veliki uzrok nerazvijenosti kulturne diplomatije nepostojanje kulturne politike Bosne i Hercegovine. U takvoj situaciji, teško je očekivati od individua – ambasadora ili kulturnih atašea, da učine mnogo, jer oni prije svega sprovode politiku svoje zemlje, koje u ovom slučaju nema. Ali, vjerujem da postoje načini i momenti u kojima se može djelovati, a koji se ne iskorištavaju, usljed generalne uljuljkanosti našeg političkog sistema, koji nedvojbeno ima odraz i na vanjsku politiku.“

Najzaslužniji za promovisanje naše države kroz kulturu jesu pojedinci koji svojim angažmanima u polju umjetnosti i nauke dobijaju međunarodna priznanja. Za primjer možemo uzeti Danisa Tanovića, bh. režisera. Njegovi filmovi dobili su mnoga međunarodna priznanja, između ostalih Oskara i Srebrnog medvjeda. Zanimljiv je podatak da su tri godine na mariborskom festivalu dizajna „Magdalena“, upravo bh. dizajnerke osvojile glavne nagrade. Ovo su samo neki primjeri uspjeha naših umjetnika/ca, ali ono što njima nedostaje jeste državna podrška.
„Individualni uspjesi naših umjetnika/ca su najsvjetlija tačka promocije naše države na kulturnom planu. Imamo izvrsne stvaraoce u svim poljima umjetnosti koji postižu fantastične rezultete i na odličan način promovišu BiH. Međutim, veoma rijetko su podržani od strane države, tako da je to opet nezvanična promocija. Ali, veoma je značajna“, naglasila je Aida Salketić.

Kulturna diplomatija igra veliku ulogu i u ekonomskoj saradnji dvije države.

„Ako su kulturni odnosi dvije države dobri, biti će dobri i njihovi međusobni ekonomski odnosi. Ako privučete ljude jedne države svojoj kulturi, oni će biti voljni kupovati proizvode koje vi koristite. Najbolji primjer za to je Holivud. Svi smo pod uticajem američke kulture zbog holivudske filmske industrije i svi pokušavamo konzumirati proizvode koje vidimo u filmovima. Na taj način se povećava ekonomska moć SAD-a“, kaže Marinha Barreiro, rukovoditeljica programa u Sarajevskom otvorenom centru.

Aida Salketić ističe da potencijal kulture gotovo da nema granica.

„U svim ozbiljnim državnim/regionalnim strategijama razvoja, kultura zauzima značajan dio ekonomskog rasta i posmatra se kao veliki potencijal za kreiranje novih radnih mjesta. Kultura se, u bilateralnoj i multilateralnoj saradnji veoma često koristi kao pomoć za prevazilaženje sukoba, različitih mišljena (na ovim prostorima je nakon sukoba kulturni sektor bio prvi taj koji je prešao granice međudržavne saradnje), a i značajna je kao takozvana soft power. Ako se uzme u obzir i da je u proteklh nekoliko godina kultura u EU i u azijskim zemljama značajno doprinijela rastu BDP-a kao i otvaranju novih radnih mjesta, jasno je da veliki potencijal u kulturi postoji sa obje strane – i sa strane stvaranja kvalitetnijih odnosa da bi se razvijale dalje saradnje, ali i sa strane ekonomskog potencijala same kulture.“

Iako je kulturna diplomatija neizmjerno važna za državu, u BiH ne posvećuje joj se dovoljno pažnje. Razlozi koji doprinose tome su problemi bh. društva, nedovoljno finansiranje, te podjela nadležnosti. Ako uzmemo u obzir da se Zemaljskom muzeju, nikada nije posvećivalo dovoljno pažnje i da isti već odavno zatvoren, da li je realno očekivati više zalaganja za sve ono što se odnosi na međunarodnu promociju države kroz kulturu?

logo_mdgf_pai_0

Tekst je nastao u okviru trening programa Mediacentra „Škola digitalnih medija” u okviru UN-ovog projekta za partnerstvo i zagovaranje Milenijumskih razvojnih ciljeva.

eTrafika.net – Bojana Vasić

Napiši komentar