fbpx

Kroz pisanje Milica Savić (16) uvijek je dijelila svoje tajne i osjećaje, te bez njega nikada nije mogla. Rođena Banjalučanka, sa adresom u Prijedoru, Milica je objavila roman ”Lastavica” koji je posvećen njenom preminulom ocu.

Živeći u jako teškim uslovima, sa nezaposlenom i bolesnom majkom, te bratom koji boluje od epilepsije, ovoj djevojci je jedna od najvećih želja da ima svoju sobu jer sada svi spavaju u istoj prostoriji. Uz pomoć opštine objavljen je prvi tiraž knjige, ali za drugi nema sredstava.

Sve je krenulo od toga da svoju tugu za ocem koji je preminuo prije četiri godine iznese na papir, kako kaže, više je nije mogla držati u sebi. Pola godine se zatvarala u sobu i pisala. Nije bila sigurna u vezi objavljivanja romana, ali je na kraju ipak odlučila da se okuša u ulozi pisca.

Foto baza

“Pitala sam profesoricu Biljanu Balaban da li ona možda zna ko se bavi izdavanjem knjiga. Uputila me je profesoru Branislavu Kecmanu. On je pregledao knjigu zajedno sa profesoricom Bobanom Šodić, pozvali su me i rekli mi da je knjiga vrijedna objavljivanja. Iskreno, nisam mogla vjerovati. Tako je prolazilo vrijeme, profesor i profesorica su vrijedno radili na knjizi, i konačno u junu ove godine dobila sam priliku da svoje prvo  izdanje uzmem u ruke”, priča ona.

Glavna poruka knjige jeste da bismo trebali što više cijeniti svoje roditelje, podržavati ih i razumjeti u svakom pogledu.

“Kad ostanemo bez njih, čitav svijet se promijeni, prolazimo sami kroz sve, a mogli smo uz njihovu pomoć. Reakcije na knjigu su odlične, mnogo bolje nego što sam očekivala. Ljudima se dopada moja knjiga, a porodica i prijatelji su ponosni na mene. Mislim da je to velika nagrada za uloženi trud”, dodala je ona.

Najviše voli da piše o onome šta nam život nosi, s njim idu surovost i činjenica da se uglavnom moramo poprilično namučiti kako bismo postigli ono šta želimo.

“Ne može svako imati ono što poželi, to pokazuje i moja knjiga, ali takođe ona pokazuje i to da uvijek treba vjerovati da će nam se dogoditi lijepe stvari koje će nam život učiniti boljim”, kaže ona.

Što se tiče mladih pisaca u zemlji i regionu, Milica smatra da imaju veoma malu podršku i da bi se trebala skrenuti veća pažnja upravo na njih. Želja joj je da jednog dana postane doktor internista i da što manje ljudi umre od iste bolesti kao njen otac.

“Želim da što više radim na sebi, na mojim djelima i načinu pisanja, i sve će doći na svoje mjesto.  Nikad ne treba odustajati od svojih snova, jer snovi veoma brzo postaju stvarnost”, zaključila je ona.

Svi oni koji žele pomoći ovoj mladoj djevojci da objavi drugi tiraž knjige, kao i njenoj porodici, možete ih kontaktirati putem broja telefona 061/997-003.

Lastavica

milica savic lastavica

“Ovo sam počela pisati jer sam mislila da ću ipak naći način da ti je pošaljem, mislila sam da je ubacim u staklenu flašu i pustim niz rijeku, da ćeš je ti možda na drugoj strani svijeta dočekati, vidjeti, pročitati i možda odgovoriti.

Ali kad bih mogla pisala bih svaki dan, ne bi mi bilo teško. Sve bih učinila da te ponovo ugledam, čujem tvoj glas i zagrlim te, pa makar to bilo i na jedan minut. Rupa u duši je ostala, niti raste niti se smanjuje.

Zauvjek će tu ostati, znam… Ona bar nikad otići neće, kao što si i ti otišao i ostavio me samu. Dobro, nisam baš sama, ali fališ mnogo. Ostavio si me u ovom surovom svijetu bez da si me upozorio na sve okolnosti, na to kakvih sve ljudi ima.

Nisi mi prenio svoje znanje. Ne! Samo si se izgubio poput magle, za svega nekoliko sekundi stavili su te u zemlju i poklopili. Kad mi tada srce prepuklo nije, znaj, neće nikada.”

 “Prijatelj! Mala riječ, svega osam slova, ali velikog značenja.

– A budućnost, ona tek dolazi, ona je veoma važna, za nju bi se trebali boriti, boriti da je što ljepšu izgradimo..

Svijet je postao baš onakav kao u bajkama, ali samo onaj dio u kome vlada zlo, onaj drugi dio u kome dobro pobjeđuje, nažalost ostaje samo u bajkama.

-Da si svoj na svome, da ti niko ništa ne može, da si tu jedino siguran.”

eTrafika.net – Erna Duratović

Napiši komentar