fbpx

Istoričar matematike, pjesnik, publicista, kritičar, prevodilac, direktor Narodne i uviverzitetske biblioteke Republike Srpske, Ranko Risojević izdao je roman „Gospodska ulica“, drugi po redu u istoimenoj trilogiji. Autor je mnogih proznih i pjesničkih djela, jedan je od najpoznatijih bosankohercegovačkih pisaca i više puta je nagrađivan.

Radnja romana smještena je u gradu na Vrbasu, a njeni glavni likovi su članovi porodice Maleš, ponajviše Đorđe, koji je istovremeno pripovjedač. Njegovo pripovijedanje odnosi se na kraj 19. i početak 20. vijeka, period Aneksije BiH, Balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata. Iako roman prati priču jednog od tri sina iz porodice Maleš, on je istovremeno i hronika grada Banja Luke i njene najpoznatije ulice.

Đorđe Maleš priču počinje od najranijeg djetinjstva koje je ispunjeno bakinim savjetima i izrekama, te majčinom ljepotom, nježnošću i brigom, koja će ga pratiti kroz čitav život, a ta srdačnost i dobrota obgrlila je i zadužila cijelu Banja Luku. Njegov otac preuzeo je trgovačku i manufakturnu radnju „Vaso Maleš i sinovi“ koja je bila ne samo osnovni izvor prihoda ove porodice, već ponos i čast koja je trebala da se prenese na sinove Đorđa, Vojkana i Nemanju. Ova porodica, jedna od uticajnijih u gradu, bila je svjedok različitih oluja koje su se sručile na Banja Luku, a koje su mnogo uticale i na ove ugledne trgovce, a naročito na njihovu djecu.

Foto baza

Majka, nježna i milostiva, prava domaćica, pobožna žena trudila se da ih sve drži na okupu, naročito nakon očeve bolesti. Briga o porodici širila se i na cijeli grad, te je tako obuhvatila sve ljude, naročito Srbe, koji su bili najviše pogođeni sudbinom Bosne i Hercegovine u teškim vremenima. Iako se trudila usaditi prave vrijednosti u sve ljude koje je poznavala nije uspjela zadržati svoje sinove na pravom putu, odnosno putu za koji je mislila da je najpravedniji i najdostojniji njene djece.

Prvi, onaj u kojeg je najviše vjerovala, postao je propalica, ispisao se iz škole i na kraju se nastanio daleko od kuće, za koju nikada nije previše mario. Najmlađi sin je takođe napustio ognjište, udaljio se od prave vjere, najviše vremena je provodio u zatvoru. Đorđe, kojeg niko nije naročito primjećivao- kako kaže sam za sebe, na kraju je jedini ostao uz nju, do njene smrti. Iako nije bio uspješan, na kraju je jedini ostao kod kuće, oženio se i postao glava porodice nakon smrti oba roditelja i nakon propasti porodične firme.

Ova pripovijest prati sve uglove života tadašnje građanske klase, kao što prati i život svakog lika, naočito onih koji su bili važni u životu mladog Đorđa, i u životu njegove Banja Luke. Svi koji su ostavili nekakav trag u njegovom odrastanju, tužno su završili. Otac, majka, stariji brat, učitelj muzike, stric. Priča je prožeta temama koje su pratile istorijske događaje tog vremena, ali i onima koje su nesvakidašnje za to vrijeme, bar sa ove tačke gledišta. Tako se u sjećanju ovog dječaka isprepliću priče o Srbima, Turcima, Jevrejima, Austrijancima, Česima, Rusima. Roman svjedoči i o važnim ljudima poput Petra Kočića, bana Milosavljevića, te o ekonomskim, obrazovnim, patriotskim, kriminalnim i nacionalnim pitanjima.

Iako djeluje kao tužna priča puna umiranja, razočarenja i neuspijeha, njen centralni motiv je umjetnost. Sjećanje ovog dječaka prožeto je muzikom, bakinim izrekama iz naroda, majčinim pripovijedanjem i pisanjem, očevim pjevanjem. Umjetnost tako ublažava sve nedaće njegovog vremena i na kraju ga izvodi na pravi put. Ovo andrićevsko pripovijedanje treba da pročita svaki stanovnik grada na Vrbasu, te da tako osjeti i proživi tešku sudbinu ovoga grada, da se upozna sa hotelom „Balkan“, Kočićevim djelovanjem, te stvaranjem građanske klase u njegovom gradu. Roman je tako stvaran, melodičan, tužan ali primamljiv i interesantan, iako postoji mnogo detalja za koje se čini da su pisani izričito radi aktuelizovanja ovih tema i privlačenja pažnje.

Detalji poput homoseksualnosti, seksualnih činova, neobične ljubavi prema majci, preljube su tako nepotrebni iz dva razloga: nisu do kraja ispričani, ali i teško mogu da se razumiju i smjeste u period o kome se piše. Osim ovih detalja, koji su u prvi mah neprimjetni, ovaj roman treba da pročita svaki stanovnik, ne samo Banja Luke, nego i Bosne i Hercegovine, jer obiluje istorijskim, socijalnim, psihološkim i drugim temama, koje ga stavljaju na postolje sa velikim hroničarskim djelima sa ovoga područja.

eTrafika.net – Aleksandra Šuvira

Napiši komentar