fbpx

“Banjaluka je uvijek imala probleme sa identitetom, a one koji su je zaista proslavljali i van granica ove zemlje, grad je, kao po pravilu, odbacivao.”

Poznati umjetnik Nikola Kolja Pejaković za MONDO portal pričao je o novim projektima, pozorišnoj publici, duhu grada na Vrbasu…

Pisao je scenarije za nezaboravne filmove i serije, studirao je režiju, pozorište je njegov drugi dom… pogađate – riječ je o Nikoli Pejakoviću, velikom umjetniku i čovjeku kakvog bi svaki grad poželio da ima.

Foto baza

Obilježio je književnu, likovnu, muzičku, filmsku i pozorišnu scenu Banjaluke i Beograda.

Pamtimo ga po vrhunskim filmskim i TV ulogama (“Mi nismo anđeli”, “Lepa sela lepo gore”, “Mrtav ladan”…), scenarijima (“Ustanička ulica”, “Vratiće se rode”, “Ledina”, “Rat uživo”), pozorišnim režijama (“Na dnu kace”, “Smešna strana muzike”, “Celo telo tu me boli”…), ali i muzičkim projektima (“Grobovlasnici”).

Trenutno u svom rodnom gradu radi na režiji nove predstave u Narodnom pozorištu RS pod nazivom “Dečja posla”.

„Nije vrijeme da pričam o toj predstavi, jer tek nastaju njene konture. Nisam od onih koji znaju unaprijed kako će da izgleda to pozorište koje pravimo. Imamo neke ideje koje nas vode, neke slike i osjećaj, miris kuda treba ići, ali daleko smo od odgovora na pitanje – šta ćemo napraviti?“

Čuveni glumac Petar Božović sarađuje sa Vama na ovoj predstavi. Recite nam nešto o njegovoj ulozi?

“Upravo kad radite sa tako velikim glumcem, sve više se svodi na istraživanje i bitku između vas i njega, nego na klasičan pozorišni rad. Ovo je, prije svega, veliki praznik za pozorište i grad, kada ovakvo ime gostuje i ja to tako shvatam. Kada bi nam samo otvorio svoju dušu i pričao svoja iskustva, ja bih bio zadovoljan. Predstava je običan desert, predstava je samo nus-produkt jednog susreta Pere i Narodnog pozorišta.”

Nova predstava “Šećer je sitan, osim kad je kocka” biće igrana tokom aprila u Gradskom pozorištu Jazavac. Šta očekuje pozorišnu publiku koja pogleda ovaj komad?

“Čeka ih Gradsko pozorište Jazavac. Jedna nova pozorišna realnost, dokaz da pozorište može da živi od svoga rada. Naravno, ‘Jazavac’ nema snagu, odgovornost i obaveze jednog Narodnog, nacionalnog, teatra, ali može da odgovori zadacima koje ima jedno, gradsko, odgovorno pozorište. Ne zabavište, već pozorište. Oni su potrebni ovom gradu, jer za sve ima mjesta. Banjalučko Pozorište Jazavac. BPJ.”

kolja-2

U predstavi opisujete duh i karakter Banjalučana. Kakav je to duh naših sugrađana?

“Ne postoji duh nekog grada. Ne postoji duh nekog vremena. To je sve duh nekih ljudi, nekih koji rade za sebe i u svoje ime, ali to ljudi prepoznaju kao duh nekog vremena i prostora. Banjaluka je uvijek imala probleme sa identitetom, a one koji su je zaista proslavljali i značili nešto i van granica ove zemlje, ovaj grad je, kao po pravilu, odbacivao. Od Kočića preko Kolje Mićevića, Vlade Miloševića i niz poznatih i nepoznatih talentovanih ljudi koje je ovaj grad bez milosti odbacio i mijenjao za gomilu poslušnih i sterilnih umjetnika-amatera. Njih je i danas pun grad, a oni koji vrijede kopaju po kontejnerima Beograda, Njujorka ili tamo prave svoju slavu.”

Na koji način privući publiku da posjećuje pozorišta u što većem broju? Nedavno je održan “Aplauz fest” u DIS pozorištu – sala je skoro svako veče bila poluprazna.

“Kvalitetom. Pozorište mora da profesionalizuje, da se izvuče iz skuta politike i političkih aparatčika, kao i sve u ovoj zemlji, na kraju krajeva.”

Pomenuli ste nedavno u jednom intervjuu kako su naši ljudi navikli da plaćaju niske cijene ulaznica za predstave ili da ih dobiju za “dž”. Kako promijeniti svijest građana o tome?

“Treba dići cijenu karte i ne davati džabe nikome. Ko hoće da gleda, neka gleda, ko neće – ne mora. Vjerujte, malo će da boli, ali će onda doći do promjene svijesti i pozorišta će vratiti svoj ugled i sjaj. Ovako, sve liči na kulturno-umjetnička društva koja dotira država i oni, oni gore, tako i misle, da smo smi budale koji rade za sitniš.”

Osim rada u pozorištu publiku osvajte uspješnim koncertima sa “Grobovlasnicima”? Kada ćete nastupiti u Banjaluci i na čemu trenutno radite kada je riječ o ovom muzičkom projektu?

“Počeli smo skoro da sviramo, tek smo odsvirali Beograd i Zrenjanin. Banjaluka će doći na red, to sigurno, ipak je to grad gdje je sve počelo. Trenutno pokušavam da ustabilim bend, da sviramo što više i da, kad dođu neke pare, uđemo u studio i uradimo novi album.”

Kako je promjena sredine na relaciji Banjaluka – Beograd uticala na Vaš umjetnički identitet?

“Mlad čovjek ne smije da studira u svome gradu. To je totalni promašaj, on mora da ode u veću sredinu. Meni je Banjaluka rodni grad, ali Beograd je moja prirodna sredina. Ja sam u Banjaluci na privremenom radu. Eto kako je Beograd uticao na mene. S druge strane, nekada je to bila jedna država, ali za mene je to i danas jedan prostor, i kulturno i politički.”

Kakva je Banjaluka u poređenju sa velikim kulturnim centrima poput Beograda, Zagreba ili Sarajeva?

“Ne mislim da su ti centri koje ste pomenuli na istom nivou. Jedini ozbiljan grad i veliki kulturni centar, istina malo osiromašio i ublijedio, je Beograd. Banjaluka je, zaista, jedna kulturna crna rupa. Bez ideja, bez smisla. To je sve uticaj jedne pogubne kulturne politike koja je mediokritetima dala jedan prostor za koji je mislila da nije profitabilan i iz koga se nisu mogle crpiti velike pare. Tako su se miševi i neznalice uvukli u taj kulturni prostor, postali direktori, profesori, dekani, ministri, a Banjaluka je doživjela pad kakav nikad u istoriji nije vidjela. To nije proizvod jedne partije ili politike, da me ne shvatite pogrešno, to je bio stav svih na vlasti, od kraja rata do dana današnjeg.”

Kada Vas možemo vidjeti u novoj filmskoj ulozi?

“Ne znam. To ne zavisi od mene. Ja polako zaboravljam da sam to nekada radio.”

mondo.ba

Napiši komentar