fbpx

Ove godine pravoslavni Hrišćani i katolici istog dana proslavljaju najvažniji hrišćanski praznik Vaskrs/Uskrs. Kontaktirali smo pripadnike nacionalnih manjina u Banjaluci i okolini kako bismo vidjeli na koji način oni ovdje proslavljaju ovaj praznik, i koliko se današnji običaji razlikuju od onih koje su njegovali naše bake i djedovi.

Predsjednik Udruženja Ukrajinaca u Banjaluci, Stevo Havreljuk, ispričao nam je da je za ukrajinske pravoslavce karakteristično da na Vaskrs u crkvu nose korpe sa jajima, šunkom, sirom, hljebom.. na osvještavanje, a onda tu osvještanu hranu jedu na svečanom porodičnom doručku.

„Po tradiciji jaja farbamo na Veliki Petak. Priprema šaranih jaja, takozvanih pisanica, počinje već na Cvijetnu nedjelju kada se svježa jaja šaraju voskom i takva stoje do petka kada se boje. Karakterističan je i ukrainski hljeb – paska, koji se posebno priprema za ovaj praznik, kao i hren koji u našoj tradiciji predstavlja simbol zdravlja. Najvažniji je zajednički doručak na vaskršnje jutro gdje cijela porodica na okupu jede hranu koja je prethodno osvještana u crkvi. Ručak i ostatak dana provodimo sa širom familijom i prijateljima“, objasnio nam je Havreljuk.

Foto baza

Ljubica Trifunovska iz Udruženja Makedonaca u Banjaluci, rekla nam je da su kod njih zadržani stari načini šaranja jaja gdje se to uglavnom radi sa listovima cvijeća koji se motaju u čarapu a jaja boje uglavnom u lukovini.

„Na vaskršnoj trpezi nalaze se šunka, pršut, sirevi, jaja, punjena jaja, siriluk kao i posebna pogača prepazana margarinom koju zovemo SUNCE. Takođe za dječicu pravimo licitarska srca to su medenjaci u različitim oblicima ukrašeni raznim jestivim bojama. Pravimo i vaskršnje peretke sa receptom od 20 jaja. Doručak počinje u  devet i tada je cijela porodica na okupu. Nakon toga obilazimo i našu širu familiju, kazala je Trifunovska za eTrafiku.

I banjalučki Mađari njeguju uskršnju tradiciju njihovih krajeva. Irena Milivojević iz Udruženja Mađara u Banjaluci kaže da je većina običaja zadržana do danas, ali da postoje i oni koji se danas više ne praktikuju.

„Kuvana šunka, kobasice i sos i salata od hrena glavni su na vaskršnjoj trpezi. Kada smo mi bili djeca, naše bake i djedovi pripremali su poklone za nas koje su sakrivali u travu a mi bismo ih onda tražili. Različiti dijelovi Mađarske imaju i različite običaje. Tako npr. u jednom dijelu imamo tzv. polivanje, to se radi ponedjeljkom drugi dan Uskrsa kada momci vodom polivaju djevojku koja im se sviđa, a djevojka njima poklanja šareno jaje. Uskršnji ponedjeljak zovemo još i bijeli ponedjeljak, a kod nas postoji i običaj da se obilaze sve crkve u kraju u koje se nose jaja i kuhana šunka na osvještavanje,“ rekla nam je Milivojevićeva.

I Poljaci na ovim prostorima puno značaja pridaju najvažnijem hrišćanskom prazniku Uksrsu. Marija Buganik podijelila je s nama uskršnje običaje Poljaka iz sela Čelinovac koje je kao prva poljska kolonija na ovih prostorima, nastalo još 1985. godine.

izrada_palinih_grancica

„U subotu prije Cvijetnice organizujemo izradu Uskršnjih palmica (Palmy Wiwlkonocnih) koje se rade tako da se suho cvijeće i trave ili šimšir i cvjeće od papira vežu na vrbinu grančicu i oni se sutradan nose u crkvu na blagoslov. Te blagoslovljene  grančice se drže u kućama do naredne godine. Na Veliki petak se farbaju jaja i priprema hrana koja će se u subotu blagosloviti da bi se na Uskrs doručkovala. U korpi koja se nosi na blagoslov se mogu naći jaja, sir, meso, kruh, sol, hren, šećerno janje. Nekada je u selu bio običaj da na Uskršnji ponedjeljak momci idu po selu i sa zovinim špricama špricaju djevojke a za to bi im one davale jaja ovo se zove smingus dyngus ( mokri ponedjeljak). Kako je to danas prilično nemoguće zbog drugačijeg životnog tempa, mi smo ovaj običaj sačuvali ali u malo izmijenjenom obliku. Prvo sa djecom imamo radionice izrade ovih šprica i objašnjenja kako se i za koju svrhu koriste, a koristimo ih nakon Uskršnje mise kada imamo Uskršnje igre na kojima se djeca takmiče u sipanju vode sa ovim špricama a nakon toga ukoliko vrijeme dopušta imamo veliko špricanje. Na ovaj praznik svi se okupe kod crkve na misi nakon čega imamo Uskršnje igre koje za cilj imaju njegovanje naše kulture i tradicije. Nakon toga svi idu kućama gdje nastavljaju proslavu u krugu familije“, pojasnila nam je Buganik.

Bez obzira koji su običaji na koji način se obilježava ovaj praznik, ne smijemo zaboraviti da Hristovo vaskrsenje ili uskrsnuće srž hrišćanske vjere i najveće Biblijsko čudo kojim je sin Božiji pokazao svim vjernicima da je vječni život moguć što je i najveće vjerovanje u hrišćanstvu.

 

 

eTrafika.net – Sonja Terzić

Napiši komentar