Dizajn loga, ambalaže i etikete većine domaćih proizvoda, kao i reklame na bilbordima kojima se predstavljaju su na tako niskim granama da prosto odvraćaju kupce i šalju ih ka stranim proizvodima, a dizajneri koji imaju znanje i mogućnost da promijene ovakvu sliku vode pravi rat sa vlasnicima firmi koji “znaju sve o dizajnu”, tvrdi jedan od osnivača poznatog “BL Geniea” i uspješni dizajner Ljubiša Gornik.
“Imao sam priliku da sarađujem na svim kontinentima i, iskreno, u BiH je najgore. Gdje god sam radio, nikome nije bio problem da za dobar logo izdvoji veću sumu novca jer ti ljudi znaju da će im se to desetostruko vratiti. Kod nas je to mnogo drugačije i komplikovanije”, navodi Gornik.
Prema njegovim riječima, danas je osnova da firma ima dobar logo, jer je svakome cilj da izgradi brend, a logotip je nešto od čega se počinje. Naravno da dizajner ne može da izgradi brend, ali može da napravi dobru osnovu sa kojom će firma istupiti na tržište kao ozbiljan konkurent već postojećim preduzećima.
“Ako neko hoće da uzme dobrog dizajnera, to mora da košta i to se svugdje zna i poštuje. Ipak, kod nas nema osvješćenosti kada govorimo o dizajnu. Potrebno je još dosta vremena da prođe da bi kod nas vlasnici firmi shvatili da dobar dizajn ne samo da može da se stavi u ravan sa proizvodnjom, već je i prevazilazi. Naravno, kod nas se uvijek vraćamo na taj novac, mada nije uvijek ni to najveći problem jer, ako pogledamo logotipe velikih firmi, možemo da vidimo da ni oni nisu na nekom zavidnom nivou, a da ne govorimo o ambalaži ili etiketi. A tek male firme su komedija. Tu se logotip zasniva na polugoloj curi naslonjenoj na auto”, objašnjava Gornik i dodaje da je jedan od osnovih problema kod nas što ljudi ne mogu da shvate da svrha logotipa nije da objašnjava, već da identifikuje.
“Ako neko ima firmu koja se bavi sa deset različitih stvari, on očekuje da dobije to sve u logotipu i onda, kao rezultat, imamo potpunu katastrofu. Pored toga, kvalitet dizajna logotipa, ambalaže i etikete proizvoda je ovdje na zadnjem mjestu, da li neko počinje sa radom ili želi da unaprijedi poslovanje. Pa tako, kad nekom kažeš koliko to košta, on kaže da si lud. Najkomičnije je kad mi vlasnici nekih firmi u RS, nakon što čuju cijenu po kojoj ja to radim, kažu da oni imaju nekog sestrića ili bratića koji zna da čačka po fotošopu i da mu ne pada na pamet da daje tolike pare za dizajn”, kaže Gornik.
On napominje da u dizajniranju loga, etikete ili ambalaže sama ideja najviše košta, jer je realizacija nešto što najkraće traje, a na brejnstormingu se izgube dani. Prema njegovim riječima, da bi se kvalitetno uradio dizajn za neku firmu, mora da se zna ko je klijent toj firmi, ko publika, pozicionirati proizvod i samu firmu i mnogo drugih sitnica.
On navodi podatak da samo dizajn povećava cijenu proizvoda za 24 odsto, prodaju za 47 odsto i prodajnu cijenu proizvoda za 32 odsto, što pokazuje koliku ulogu dizajn igra na tržištu.
Gornik naglašava da većina naših proizvoda, iako su kvalitetni, ne mogu da postanu konkurentni na stranom tržištu baš zbog lošeg dizajna.
“To je ogroman problem naših proizvođača i dobro je da se išta i prodaje kakav nam je dizajn proizvoda, ali i reklame koje ih prezentuju. Čak i kod nas ljudi nemaju povjerenja u domaće proizvode i više kupuju strane koji su bolje prezentovani. Ako samo uzmemo za primjer neko zamrznuto povrće koje dolazi iz nekih stranih zamalja i koje je u neodoljivom pakovanju i uporedite ga sa našim proizvodom u providnoj foliji s običnom papirnom naljepnicom, možete da zaključite šta će se prodavati, bez obzira na cijenu. Sumnja se kod ljudi stvori baš zbog lošeg dizajna i oni kasnije i ne gledaju cijenu. Možda je taj naš proizvod 30 odsto jeftiniji i možda je proizvod i kvalitetniji, ali su ambalaža i etiketa, kao i logo po kojem je postao prepoznatljiv, ključan kod kupčevog izbora”, rekao je Gornik.
On dodaje da se danas u velikim marketima vodi prava borba među rafovima, a pobjednici su oni koji svoj proizvod najbolje prezentuju, a ne oni koji nude kvalitet i nisku cijenu.
“Poznato je da ljudi, pored onog što su krenuli da kupe u velikim marketima, uzmu još najmanje sedam stvari koje nisu planirali samo zbog dobrog marketinga. A sigurno je da će usput uzeti samo ono što im zapadne za oko – kaže Gornik.
On naglašava da ni reklame kod nas ne prate svjetske trendove, već da još uvek živimo u nekom drugom svijetu gdje je obezvrijeđivanje potrošača došlo do krajnjeg nivoa, a poruke koje se serviraju kupcima odudaraju od svih standarda koje prati svjetski marketing.
“Ovdje se pažnja usmjeri na marketing tek kada stranci preuzmu neku firmu. Iskreno, mi još uvek nismo dostigli taj nivo koji je odavno zavladao razvijenim dijelom svijeta. Samo kad pogledamo neke reklame koje prezentuju isti proizvod, samo se jedan proizvodi kod nas, a drugi, na primjer, u Zapadnoj Evropi, vidimo koliko je poruka koja se šalje različita. Kao da su ljudi ovde i tamo sa različitih planeta”, zaključio je Gornik.
Dobru ideju teško naplatiti
Ljubiša Gornik kaže da jako malo radi u RS i BiH iz dva razloga, zato što je teško progurati svoju ideju, a drugo, još teže ju je naplatiti.
“Devedeset odsto posla radim sa strancima i to su ljudi koji ne guraju nos gdje im nije mjesto. Kod nas se stvarno ne isplati biti dizajner, jer dobri dizajneri rade po nekim marketinškim kućama i slabo su plaćeni, a te iste kuće uzimaju ogroman novac naplaćujući njihove ideje i rad. Sreća nam je što imamo mogućnost da radimo preko interneta i bilo bi dobro da dizajneri mogu da sami imaju svoje male obrte, ali trenutni nameti, koji su kod nas ogromni, to ne dopuštaju. Takođe, jako je teško i usavršavati se u BiH jer nemamo literaturu koju moramo da nabavljamo najčešće iz Amerike, a ovo što i ima u većini slučajeva je zastarjelo”, rekao je Gornik i dodao da za one koji počinju da se bave dizajnom postoji nekoliko sajtova, poput “99 designs” i sličnih, na kojima se okupljaju kreativci, a koji im mogu pomoći da izgrade sebe i stvore uslove za eventualni rad u inostranstvu.
U BiH brendiranje proizvoda nepotreban trošak
Na listi 25 najsnažnijih brendova široke potrošnje u zemljama bivše Jugoslavije ne nalazi se nijedan brend iz BiH, pokazalo je najnovije istraživanje Agencije za tržišno istraživanje i savjetovanje “Valicon”.
Prema mišljenju stručnjaka, veliki broj firmi u BiH ulaganje u marketing i brendiranje proizvoda smatra nepotrebnim troškom i u ovom ulaganju ne vidi dugoročno isplativu investiciju, što je jedan od osnovnih razloga zbog kojih na regionalnim i evropskim tržištima bh. brendova gotovo da i nema. Ekonomisti objašnjavaju da se iz lošeg pozicioniranja brendova jasno vidi koliko je negativan uticaj na privredu imao postratni period ekonomske i političke izolacije.
eTrafika.net – Milovan Matić
