fbpx

Nakon ko zna koliko mjeseci i godina zakašnjenja, Vlada RS natjerana katastrofalnom ekonomskom situacijom odlučila se da uštedi oko 2 miliona maraka ukidanjem šest agencija, dva zavoda i jednog sekretarijata.

Kako kaže premijer Džombić, „Agencija za šume će biti ukinuta, dvije agencije za vode stapaju se u jednu, ‘Aerodrom Trebinje’ će biti pripojen ‘Aerodromima RS’, gasimo ‘Sky Srpsku’ i Ugostiteljski servis RS iz Ministarstva trgovine izdvajamo u republičko preduzeće koje će se baviti pružanjem ugostiteljskih usluga na komercijalnoj osnovi”.

Kod nas zaista ima svega. Od aerodroma koji ne postoje, ali se za njih izdvaja preko 300.000 KM godisnje, pa do aviokompanija koje ne lete. Ali eto ovaj hologramski aerodrom se pripaja jednom koji zaista postoji, a aviokompanija koja ima jedan i po let godišnje se gasi. Kažu da put od hiljadu milja počinje prvim korakom. Ovo je valjda taj. Ipak, jedan organ o čijem postojanju i svrsi već duže vrijeme razmišljam uspio je da preživi sječu institucija. Senat Republike Srpske.

Foto baza

Sjeća li se iko gdje sežu počeci Senata RS? Još u vrijeme Biljane Plavšić, a možda i u ratno vrijeme, ali do unazad godinu, dvije i nije bio nešto aktivan, nakon čega prof. Rajko Kuzmanović uzima stvar u svoje ruke i nakon dugog vremena pritajenosti naših senatora (moram svaki put da pazim da ne napišem slucajno nešto što se rimuje sa ovim) kreće se sa aktiviranjem ove institucije. Taj prelazni period iz egzila u aktivni politički život senatora, pravdalo se da će se tu nalaziti patriote, ljudi kojima je istinski stalo do Republike Srpske, naučni, kulturni i ostali radnici. Hm, dobro zvuči. I što je još bitnije, građani to neće financijski osjetiti jer će oni raditi besplatno, iz čistog patriotizma. Super, to se ne viđa svaki dan. Njihova funkcija? Ne, ne donose zakone, ne bave se pravosuđem, a nisu ni izvršna vlast. Oni će da savjetuju predsjednika RS i ostale funkcionere.

Pokušavam, ovakav nedostojan da razmišljam na način onoga ko je donosio zakon o Senatu. Senat, pa moćna riječ u svakom slučaju, sa tradicijom od preko 2.000 godina. Dobro bi bilo imati Senat. Rim je imao Senat, ima ga i Amerika, a i Francuska i Italija. Razlika između njihovog i našeg? Pa njihov je dio zakonodavne vlasti, jedan od domova, ne može biti bitniji nego što jeste, a naš je za dijeljenje savjeta. Predsjedniku. A sada razmišljam, ko to savjetuje strane predsjednike? Pa savjetnici kontam, čak sam i siguran da su to oni. Sjećate se svi Kondolize Rajs, bivši državni sekretar, a prije toga savjetnica za nacionalnu bezbjednost. Pored nje tu je još vjerovatno još bilo nekoliko drugih ljudi za razna pitanja. Evo, tu su i naša tri amigosa u predsjedništvu, imaju pravo na pet ili šest savjetnika i šefa kabineta. Onako nagađam da su to kod Radmanovića npr. za ekonomiju, pravne ili vanjske poslove. Među njima je i njegov zet ali nemojte misliti da se tu radi o nepotizmu, jer sam Radmanovic je izjavio da mu je on bio savjetnik i prije nego što je službeno postao njegov zet, ili nešto slično, podjednako glupo i podcjenjivački prema širokim narodnim masama. Ali to nije tema. Dakle, svi imaju po par savjetnika, bliskih saradnika, a mi imamo u RS pedesetak Senatora, savjetnika. Možda sam ja lud, ali ovo mi nikako ne ide u glavu. A onda je tu stigla nova vijest, pročitana u medijima: „Senatorima za dodatak i troškove 336.460 maraka”. Cvrc! Postaje jasno da je priča o patriotama koji će pro bono da rade za dobrobit građana bila patka koja je trebalo da posluži da se niko ne pobuni protiv uvođenja ovog potpuno novog i beskorisnog organa.

A ko su naši senatori? Prvo da kažem da, čitajući spisak jedan dio čine ugledni profesori, intelektualci, ljudi koji bi po svakoj logici trebalo da tu pripadaju. A onda dolazi red ljudi koji me uvijek asociraju na Nadrealiste i onu kucamo na vrata izgubljenih asova. SDS-ovih uglavnom. Znate one njihove prvake, Buha, Paravac, Šarović, podsjetnici na ona dobra stara vremena. Tu je i Poplašen. Ali o njemu ne smijem nista loše, ipak dobio sam kod njega dobru ocjenu, a i bio je korektan na ispitu. A tu je i par likova iz Beograda, Novog Sada, jedan iz Izraela, Amerike, a i iz Moskve???!!! Nisam pametan. Posljednji, ali ne i najmanje vrijedan, mitropolit dabrobosanski Nikolaj. Ne znam o mitropolitu mnogo, ali eto i on daje svoj klerikalni doprinos ovom organu. Ionako nam u Ustavu ne piše da smo sekularna država, pa kada je bal nek je maskembal.

Dakle, zakon je donesen oko marta 2010. i kakva je praksa Senata? Rezultati? Znači li vam išta mašina za klimanje glavom? Pa eto takvi su rezultati. Klimanje glavom, donošenje odluke jednoglasno kao na svekineskom narodnom kongresu. Ali razumijem ih. Ajde ti reci nešto što ne treba pred Predsjednikom. Posljednji koji je unio nekoliko disonantnih tonova u tom Senatskom orkestru, je najuren od vrhovnog autoriteta. Bivši predsjednik Čavić. Jasna poruka. Klimaj kao što klimaju poltroni u Narodnoj skupštini ili…

Jedan od zaključaka senata koji mi je ostao u sjećanju je onaj da referendum o Sudu i Tužilaštvu BiH ipak nije potreban. Wow!!! Za ovo je trebalo puno, puno brainstorminga. Izjava u domenu one da je danas nebo plave boje. I to sve NAKON što je stvar već riješena na mnogo višim instancama i nakon posjete Caterine Ashton Banjaluci. Ali moraju i oni da zarade pola prosječne plate u RS plus pripadajuci troškovi dolaska na sjednicu.

eTrafika.net – Goran Stojković

Napiši komentar